Us-11818/2000-8 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Broj: Us-11818/2000-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dijane Vidović kao predsjednice vijeća, mr. Željka Zadrovića i Mire Kovačić kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Inge Vezmar Barlek kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljica M. G. i mlt. R. G. iz L., koju zastupa zakonska zastupnica majka M. G., a ovu punomoćnica G. P. odvjetnica u O., protiv rješenja tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe u Z., klasa: 140-03/00-01, ur.broj: 341-99-03/1-00/014574 od 13. studenog 2000., radi obiteljske mirovine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2004.

p r e s u d i o j e:

Tužba se uvažava.

Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe u Z., klasa: 140-03/00-01, ur. broj: 341-99-03/1-00/014574 od 13. studenog 2000.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženo je tijelo postupajući po pravu nadzora temeljem odredbe članka 263. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku, poništilo privremeno rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u O., broj: MO-352943 od 10. ožujka 1998., kojim je tužiteljicama, udovici i djetetu pok. B. G., priznato pravo na obiteljsku mirovinu, te je predmet vratilo Područnoj službi na ponovni postupak.

Tužiteljice u tužbi prigovaraju zakonitosti osporenog rješenja. Navode kako smrt pok. B. G. nije nastupila kao posljedica oružane pobune protiv Republike Hrvatske, što proizlazi i iz uvjerenja o nekažnjavanju. Predlažu Sudu da poništi osporeno rješenje.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje u svemu kod razloga osporenog rješenja i predlaže Sudu da tužbu kao neosnovanu odbije.

Tužba je osnovana.

Prema odredbi članka 126. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03 i 30/04) pravomoćno rješenje Zavoda može se poništiti, oglasiti ništavim ili ukinuti po pravu nadzora u slučajevima i uz uvjete propisane Zakonom o općem upravnom postupku.

Temeljem odredbe članka 263. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91 i 103/96) rješenje koje je konačno u upravnom postupku nadležno će tijelo poništiti po pravu nadzora ako je rješenje donijelo stvarno nenadležno tijelo, a ne radi se o slučaju predviđenome u članku 267. točki 1. ovog zakona.

Stvarna nadležnost za rješavanje u upravnom postupku određuje se po propisima kojima se uređuje određena upravna oblast ili se određuje nadležnost pojedinih tijela (članak 17. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku).

Sukladno odredbama članka 110. stavka 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja vodi nadležna ustrojstvena jedinica Zavoda (javne ustanove Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, članak 6.), na zahtjev osigurane osobe, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Na osnovi odredbi članka 187. stavka 1. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju danom početka primjene toga Zakona (1. siječnja 1999., članak 195.) prestao je s radom Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, a započeo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.

Konačnim privremenim rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u u O. od 10. ožujka 1998. M. i R. G. priznato je, počevši od 1. ožujka 1998., pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti osiguranika B. G.. Taj postupak bio je pokrenut u povodu zahtjeva tužiteljica od 2. veljače 1998., za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu, iza smrti osiguranika B. G., koji je prema podacima iz radne knjižice koja prileži spisu predmeta, u vremenu od 1972. do 1991. bio osiguranik tuženog tijela.

U postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja tuženo je tijelo utvrdilo da je B. G. poginuo kao pripadnik vojske tzv. Republike S. K. u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske, zbog čega ne može imati svojstvo osiguranika prema propisima Republike Hrvatske.

Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, te spisu predmeta priloženu radnu knjižicu, tuženo tijelo nije imalo osnove za poništenje konačnog rješenja od 10. ožujka 1998. uz obrazloženje da ga je donijelo stvarno nenadležno tijelo, jer upravo je bivši Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, odnosno sada Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bio i jest stvarno nadležan za rješavanje zahtjeva kojim se traži priznavanje prava iz mirovinskog osiguranja, po osnovi staža provedenog u mirovinskom osiguranju kod tog tijela.

Međutim, s obzirom da spisu predmeta prileži privremeno rješenje tijela koje je djelovalo na okupiranom području Republike Hrvatske od 1. kolovoza 1995., kojim je tužiteljicama iza smrti B. G. također priznato pravo na obiteljsku mirovinu, ali počevši od 25. lipnja 1992., trebalo je utvrditi je li to rješenje konvalidirano u smislu odredbe članka 5. stavka 3. Uredbe za provođenje zakona o konvalidaciji za upravno područje rada, zapošljavanja, mirovinskog i invalidskog osiguranja, doplatka za djecu, socijalne skrbi i zaštite vojnih i civilnih invalida rata ("Narodne novine" broj: 51/98). Ukoliko jest, nije bilo mjesta donošenju privremenog rješenja od 10. ožujka 1998., jer je pravo po osnovi cjelokupnog mirovinskog staža već priznato privremenim rješenjem od 1. kolovoza 1995. U tom slučaju bi se radilo o situaciji da o istom pravu postoje dva rješenja, koju situaciju bi upravno tijelo trebalo razriješiti sukladno odgovarajućim postupovnim odredbama.

Sud napominje da postupajući po pravu nadzora sukladno ustaljenoj sudskoj praksi tuženo tijelo nema ovlasti predmet vratiti na ponovni postupak, već samo može utvrditi razlog za postupanje po pravu nadzora i ovisno o tome poništiti ili ukinuti pregledano rješenje, s time da su posljedice poništavanja ili ukidanja propisane člankom 269. Zakona o općem upravnom postupku.

Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu uvažiti i pobijano rješenje poništiti.

U Zagrebu, 27. svibnja 2004.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Inga Vezmar Barlek, v.r.

Dijana Vidović, v.r.