I Kž-1189/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1189/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić kao članova vijeća i više sudske savjetnice Lane Petö Kujundžić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. B., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 20. listopada 2008. broj K-50/08, u sjednici održanoj dana 25. veljače 2010., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirte Kuharić i branitelja optuženika, B. K., odvjetnika iz O.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća nadležnom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oslobođen je od optužbe opt. Z. B. da bi počinio kazneno djelo teške krađe iz čl. 217. st. 2. KZ u vezi čl. 216. st. 1. KZ, te je odlučeno da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv ove presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu podnio je optuženik Z. B. po branitelju B. K., odvjetniku iz O., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana te potvrdi prvostupanjska presuda. Ujedno je stavljen prijedlog da se branitelj izvijesti o sjednici vijeća.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Spis je vraćen s prijedlogom zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša da se žalba nižeg državnog odvjetnika uvaži i postupi u pravcu njegovog žalbenog prijedloga.

I Kž 1189/08-3

Sjednici drugostupanjskog vijeća nazočila je zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirta Kuharić te branitelj optuženika B. K., odvjetnik iz O., dok opt. Z. B., iako uredno pozvan, sjednici nije pristupio, pa je ista, na temelju čl. 374. st. 4. ZKP, održana u njegovoj odsutnosti.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik da obrazloženje pobijane presude ne sadrži potrebne razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na kazneno djelo iz čl. 217. st. 2. toč. 1. u vezi čl. 216. st. 1. KZ, za koje je tom presudom optuženik oslobođen od optužbe. Žalitelj ispravno navodi da sud prvog stupnja nije naveo koje odlučne činjenice nisu dokazane u prvostupanjskom postupku, odnosno nisu navedeni razlozi zbog čega „radnje koje je kritične zgode poduzeo optuženi kao direktor tvrtke „D. i.“ bi eventualno imale obilježja nekog drugog kaznenog djela“ i koja su to obilježja. Naime, prvostupanjski je sud trebao utvrditi činjenice je li optuženik otuđio upotrebljive dijelove vodotornja, je li to tuđa stvar i je li to znao, je li time želio tuđu stvar velike vrijednosti protupravno prisvojiti, odnosno trebao je navesti razloge zašto smatra da se ne radi o kaznenom djelu teške krađe.

Kako se uslijed izostanka tih razloga prvostupanjska presuda ne može s uspjehom ispitati, počinjena je apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, kako pravilno ističe državni odvjetnik.

Međutim, neovisno o potrebi ukidanja prvostupanjske presude zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka već sada se može reći da je činjenično stanje ostalo nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno.

Naime, iz obrane opt. Z. B. proizlazi da je tražio demontiranje dizalice i njezinu prodaju kao starog željeza i čišćenje prostora kojeg je zakupio kao direktor „D. I.“ od „H. A. A.“, koja je nekretninu kupila od tvrtke O. u B., čiji dijelovi vodotornja su prodani „G. V.“. Tijekom prvostupanjskog postupka ostalo je sporno da li je opt. Z. B. znao za prodaju dijelova vodotornja i da li je to on naredio kao prodaju starog željeza te što je učinio s novcem kojeg je dobio od prodaje, jer prema obrani optuženika proizlazi da je uložio u imovinu koju je uzeo u zakup tako da je napravio ogradu dužine tri kilometra, u lipnju 2006.

Stoga je prvostupanjski sud trebao sa sigurnošću utvrditi da li je opt. Z. B. imao svijest da se radi o tuđoj stvari, dijelovima vodotornja koji ne pripadaju njegovom poduzeću i nisu njemu na raspolaganju, a potom da li je dobiven novac od prodaje starog željeza uložen u imovinu koju je imao u zakupu ili je novac zadržao za sebe i time sebi pribavio protupravnu imovinsku korist.

U ponovljenom suđenju nadležni općinski sud će izvođenjem samo onih dokaza koji su odlučni za postojanje kaznenog djela iz čl. 217. st. 2. KZ utvrditi pravno relevantne činjenice na kojima će temeljiti svoju presudu. Ukoliko obrana i iskazi svjedoka D. C. i A. Č. budu suprotni potrebno je provesti suočenje među svjedocima i optuženikom kako bi se izjasnili je li optuženik čuo od D. C. da se u skladištu nalazi vodotoranj vlasništvo poduzeća O. i da ga kao zakupac nema pravo otuđivati, odnosno da su po pozivu A. Č., D. C. i opt. Z. B., dogovorili rješenje problema, otuđivanja vodotornja i prodaju G. V., tako što je opt. Z. B.

I Kž 1189/08-3

obećao da će napraviti dijelove vodotornja i isto vratiti tvrtci O. u stečaju. Također, prvostupanjski sud će novu presudu valjano obrazložiti u smislu čl. 359. st. 7. ZKP.

Iz naprijed iznesenih razloga riješeno je kao u izreci (čl. 388. st. 1. ZKP).

U Zagrebu, 25. veljače 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Lana Petö Kujundžić, v. r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v. r.