Rev-1954/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1954/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari mldb. M. B., zastupane po majci i zz L. B. iz V., protiv tuženika B. B. iz G., radi povišenja zakonskog uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 18. ožujka 1999. godine broj Gž-721/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 14. travnja 1998. godine broj P-451/98-12, u sjednici održanoj dana 17. studenog 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik doprinositi za uzdržavanje mldb. tužiteljice iznos od 30% od svakog mjesečnog iznosa mirovine koju prima od RF MIORH Područna služba u O. počev od 1. prosinca 1997. godine pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti umjesto dosadašnjih 20% po presudi Općinskog suda u Vinkovcima broj P-318/90 od 27. ožujka 1990. godine i to tako da dospjele obroke plati odjednom u roku od 30 dana, a ubuduće dospjevajuće do svakog 10-tog u mjesecu sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele neplaćene obroke kao i na buduće dospjevajuće u slučaju zakašnjenja počev od dospjeća do isplate na ruku majke i zz Lj.B., dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen. Sud drugog stupnja je presudom odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio navedenu prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog svih razloga iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP) s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju te preinači obje nižestupanjske presude tako da odbije tužbeni zahtjev za povišenje uzdržavanja odnosno podredno da obje nižestupanjske presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženika sud prvog stupnja dostavio je temeljem odredbe čl. 390. st. 1. ZPP protivnoj stranci i nadležnom državnom odvjetniku.

Malodobna tužiteljica nije odgovorila, a državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je neosnovana.

Ispitujući pobijane presude i postupak koji im je prethodio nije uočena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 386. ZPP.

Revident u reviziji ne navodi koju su bitnu povredu počinili niži sudovi, a iz sadržaja revizije dalo bi se zaključiti da opisno ukazuje na povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP smatrajući da o odlučnoj činjenici glede imovinskih prilika tuženika postoji proturječje između razloga nižestupanjskih presuda i sadržaja zapisnika o iskazu tuženika tijekom postupka. Po ocjeni ovog suda nije se ostvario navedeni žalbeni razlog jer su niži sudovi pravilno ocijenili sve dokaze provedene tijekom postupka pa tako i iskaz tuženika a razlozi nižestupanjskih presuda nisu u proturječju sa sadržajem zapisnika o saslušanju tuženika te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tuženik. Među strankama nije sporno da je tuženik presudom Općinskog suda u Vinkovcima utvrđen ocem mldb. tužiteljice i presudom istog suda od 27. ožujka 1990. godine broj P-318/90 dužan doprinositi za njezino uzdržavanje 20% od plaće koju ostvaruje u PP Retkovci.

Tijekom postupka utvrđeno je da je mldb. tužiteljica sada u drugom razredu srednje škole te živi sa majkom koja je u mirovini i vodi svu brigu oko odgoja i čuvanja svoje kćerke. Utvrđeno je da majka prima dječji dodatak za tužiteljicu u iznosu od 299,13 kn. Tijekom postupka utvrđeno je da je tuženik u mirovini koja iznosi oko 1.288,00 kn mjesečno od koje uzdržava i nezaposlenu suprugu koja je u dobi od 59 godina. Sa suprugom živi u obiteljskoj kući koja je vlasništvo njegove supruge. Utvrđeno je da tuženik ima dug prema K.G. u iznosu od 4.300 DEM ali je utvrđeno da je tuženik u mogućnosti i da najvjerojatnije ostvaruje dodatni prihod u trgovini M.G.

Navodi revizije kojima se osporava iznijeto utvrđeno činjenično stanje ne mogu se uzimati u obzir pri odlučivanju o reviziji, jer se revizija temeljem odredbe čl. 385. st. 3. ZPP ne može izjavljivati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja slijedi da je osnovan zahtjev tužiteljice da se povisi doprinos tuženika za njezino uzdržavanje jer su se od donošenja ranije presude prilike promijenile. Mldb. tužiteljica je sada učenica srednje škole te su porasle njezine potrebe kao i troškovi života, a i po ocjeni ovog suda je tuženik u mogućnosti i dužan je doprinositi za uzdržavanje svoje mldb. kćeri dosuđeni iznos, jer je prvenstvena dužnost roditelja uzdržavati svoju mldb. djecu pa čak i na štetu svog vlastitog uzdržavanja. Zbog navedenog revident neosnovano prigovara da su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo (čl. 272. Zakona o braku i porodičnim odnosima - "Narodne novine", broj 51/89, 59/90) odlučujući o osnovanosti zahtjeva za povišenje doprinosa uzdržavanja mldb. tužiteljice te je primjenom odredbe čl. 393. ZPP valjalo reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 17. studenog 1999. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.