Croatian Supreme Court dismisses appeal in small value civil dispute due to lack of second instance court permission.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible in a small-value civil dispute regarding unpaid severance pay. The appellant argued for a retrial based on procedural errors, but the second-instance court had not explicitly permitted appeals in its ruling. The court ruled that under the Civil Procedure Act, appeals in small-value cases are only allowed if the lower court specifically grants permission, which was absent here.
Legislator headnote
AI generatedčl. 467.a st. 1. ZPP; čl. 382. st. 2. ZPP: In small-value civil proceedings, an appeal is admissible only if the second-instance court has explicitly ruled that such an appeal is permitted in its decision.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 834/12-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. C. iz O., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžr-2198/11-2 od 3. siječnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2111/11- 4 od 4. srpnja 2011., u sjednici održanoj 20. travnja 2016.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati na ime razlike otpremnine iznos od 9.978,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka (točka I.). Ujedno je tužitelj obvezan tuženici naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.500,00 kn (točka II.).
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija tužitelja nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 467.a st. 1. ZPP, u postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ovoga Zakona, i to samo ako je drugostupanjski sud u izreci svoje presude odredio da je revizija protiv nje dopuštena. Drugostupanjski sud može tako odlučiti ako ocijeni da odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 9.978,00 kn na ime razlike između iznosa isplaćene otpremnine do iznosa dvostruke otpremnine, a koju mu tuženica nije isplatila.
Prema odredbi čl. 458. st. 1. ZPP sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev (pri čemu valja napomenuti da se uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva) odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, a prema odredbi čl. 459. st. 1. ZPP ne smatraju se sporovima male vrijednosti sporovi o nekretninama, sporovi iz radnih odnosa koje je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu i sporovi zbog smetanja posjeda.
U ovom predmetu tužba je podnesena je 8. siječnja 2009., a spor nije pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku radnog odnosa, već radi isplate. Stoga se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti.
I u vrijeme podnošenja tužbe spor se smatrao sporom male vrijednosti jer je bila na snazi odredba čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08), koja je jednako tako određivala da su sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn.
Budući da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, a drugostupanjski sud u izreci svoje presude nije odredio da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija, nisu se ispunili uvjeti iz čl. 467.a st. 1. ZPP, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP u vezi sa čl. 467. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 20. travnja 2016.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v. r.