I Kr-313/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 313/1994-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i savjetnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. K.S., zbog krivičnog djela iz čl. 92.st. 1. i 2. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenog s prijedlogom Općinskog suda u Koprivnici od 11. listopada 1994. br. Kv-50/94 (K-81/92), u sjednici održanoj 2. veljače 1995.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se zahtjev os. K.S. za izvanredno ublažavanje kazne, preinačuje se u odluci o kazni presuda Općinskog suda u Koprivnici od 17. svibnja 1993. br. Kv-20/93 (K-81/92), te se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci na koju je tom presudom osuđen K.S., odnosno kojim je opozvana uvjetna osuda, zbog krivičnog djela iz čl. 92. st. 2. KZRH

IZVANREDNO UBLAŽAVA

na način da se os. K.S. za krivično djelo iz čl. 92. st. 1. i 2. KZRH na temelju čl. 92. st. 2. KZRH izriče kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Koprivnici od 17. svibnja 1993. br. Kv-20/94 i K-81/92 os. K.S. je na temelju čl. 51. i 52. OKZRH opozvana uvjetna osuda zbog neispunjenja određene obveze na koju je K.S. osuđen pravomoćnom presudom istog suda od 19. svibnja 1992. br. K-81/92, zbog krivičnog djela iz čl. 92. st. 1. i 2. KZRH tako da mu je na temelju čl. čl. 47. st. 1. i 2. i čl. 48. st. 1. OKZRH utvrđena kazna zatvora u 92. st. 2. KZRH uz primjenu

trajanju od jedne godine i šest mjeseci i istovremeno određeno da se ona neće izvršiti ako osuđenik za vrijeme od dvije godine ne počini novoga krivičnog djela i ako u roku od 30 dana plati 1/2 zaostalih doprinosa uzdržavanja, a drugu polovinu u roku od tri mjeseca, a dalje je dužan uredno plaćati doprinose za uzdržavanje za svoje dvoje maloljetne djece. Tako je citiranom presudom K.S. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Osuđenik nije nastupio na izdržavanje kazne, a zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je po branitelju P.M., odvjetniku iz K.

U zahtjevu osuđenik navodi da je bio dragovoljac u domovinskom ratu i da je u ratu bio ranjen, da se zaposlio u Ministarstvu obrane, te da je namirio dospjele iznose za uzdržavanje svoje dvoje djece i da sada uredno plaća za njih dužne doprinose za uzdržavanje. Osuđenik smatra da su ove okolnosti podobne da prouzrokuju izvanredno ublažavanje kazne.

Sud prvoga stupnja, dostavljajući zahtjev ovome sudu predložio je da se zahtjev odbije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, nakon razmatranja zahtjeva, mišljenja je da se nisu stekli uvjeti za primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Zahtjev osuđenika je osnovan.

U postupku izvida sud prvoga stupnja saslušao je zakonsku zastupnicu oštećenika K. B., koja je iskazala da osuđenik do tada nije platio zaostale iznose doprinosa za uzdržavanje djece i da ne plaća dospjele iznose, pa je time utvrđeno da u ovom pogledu navodi zahtjeva nisu točni.

Što se tiče ostalih navoda zahtjeva, točno je da je osuđenik bio učesnik domovinskog rata, i da je član Udruge hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata. Međutim, za tu okolnost je sud znao prilikom izricanja presude i nju je posebno cijenio, a što se tiče okolnosti da je osuđenik zaposlen u Ministarstvu obrane, kako to proizlazi iz uvjerenja priloženih zahtjevu, ona nije okolnost koja bi očito dovela do blaže osude da je i postojala u vrijeme izricanja presude.

Jedina okolnost za koju sud nije znao prilikom izricanja presude iako je postojala jest, da je osuđenik u ratu bio ranjen. Iz ovjerene fotokopije rješenja Personalne uprave Ministarstva obrane od 31. ožujka 1993. godine dostavljene uz zahtjev proizlazi, između ostaloga, da osuđenik ima svojstvo ratnog vojnog invalida s 20% oštećenja organizma, što je rezultat ranjavanja u ratu.

Ta okolnost je po svojoj kvaliteti i naravi takva da bi očito dovela do blaže osude da je sud za nju znao kada se izricala presuda. Upravo zbog toga su ispunjeni uvjeti iz čl. 399. ZKP za primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka, pa je na temelju čl. 401. st. 6. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 2. veljače 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica

Klepac)