Rev-1960/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1960/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmann kao predsjednika vijeća, te

Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Slanislava Plazonića i Stanka Hautz, kao članova vijeća u građansko- pravnoj stvari tužiteljice M. Z. iz B., koju zastupa punomoćnik R. K., odvjetnik iz B., protiv tuženice J. V., iz B., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog sviđa u Zadru od 28. ožujka 1990. br. Gž-291/90, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Benkovcu od 10. listopada 1989. br. P- 283/89, u sjednici održanoj dana 20. prosinca 1990,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e :

Presudom prvostepenog suda naloženo je tuženom da isplati tužiteljici iz osnova naknade štete 14,960.700 dinara prijašnjih (1.496,10 dinara konvertibilnih) sa kamatama suglasno odredbi čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tekućim od 8. veljače 1989. do isplate. Naloženo je tuženoj da naknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 7,057.000 dinara prijašnjih (705,70 dinara konvertibilnih).

Drugostepeni je sud rješavajući o žalbi tužene preinačio presudu prvostepenog suda u pogledu odluke o zateznim kamatama onamo da je odbio tužiteljicu sa zahtjevom za zatezne kamate za period od 8. veljače do 9. listopada 1989 godine.

Protiv pravomoćne presude drugostepenog suda kojom je odbijena sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata za period od 8. veljače do 9. listopada 1989. godine izjavila je reviziju tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica, naime, smatra da nije bilo razloga da se zatezne kamate na dosuđenu naknadu štete ne priznaju od 8. veljače 1989. do 9. listopada 1989. jer je u postupku osiguranja dokaza vođenom kod Općinskog suda u Benkovcu pod br. Rl-11/89 vještak utvrdio visinu štete u iznosu od 1.496 dinara koju je visinu tužiteljica utužila i do zaključenja glavne rasprave tužbeni zahtjev nije povisila. Predloženo je da se revizija prihvati.

Na reviziju nije odgovoreno niti se javni tužilac Hrvatske izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Tužiteljica potražuje naknadu nenovčane materijalne štete koje se suglasno odredbi čl. 189. Zakona o obveznim odnosima određuju prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Tek donošenjem sudske odluke naknada nenovčane materijalne štete dobija svoj novčani oblik. Stoga i zatezna kamata prema pravnom shvaćanju ovoga suda na naknadu nematerijalne štete kao i na naknadu nenovčane materijalne štete teče od dana donošenja prvostepene presude kako je to s osnovom cijenio i drugostepeni sud i uz pravilnu primjenu materijalnog prava odbio tužiteljicu s tužbenim zahtjevom za plaćanje zateznih kamata za period od 8. veljače do 9. listopada 1989. godine.

Naime, činjenica da je u postupku osiguranja dokaza vještak utvrdio visinu štete koju je tužiteljica utužila kraj navedenog ne opravdava i priznanje zateznih kamata od tog dana, a niti je u postupku osiguranja dokaza utvrđena visina štete sprječavala tužiteljicu da upravo s obzirom na odredbu čl. 189. Zakona o obveznim odnosima uskladi tužbeni zahtjev. Učinci inflacije ne mogu biti odlučni za drukčiji ishod spora.

Proizlazi, dakle, da je drugostepeni sud valjanom primjenom materijalnog prava o zateznim kamatama odlučio, pa je stoga reviziju kao neosnovanu valjalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 20. prosinca 1990.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.