I Kž-600/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Melanije Grgić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. K. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama optuženika R. K. i I. V. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 6. rujna 2013., broj K-43/12, u sjednici održanoj 22. listopada 2013.,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-600/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 6. rujna 2013., broj K-43/12 odbijeni su prijedlozi optuženika za izdvajanje iz spisa predmeta potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 21. kolovoza 2010., broj … (listovi 13 i 14 spisa), zapisnika o ispitivanju osum. I. V. u … Policijskoj postaji od 21. kolovoza 2010. (listovi 24-25 spisa) i pred istražnim sucem od 9. lipnja 2011. (list 53 spisa) te zapisnika o vještačenju sastavljenih u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „…“ od 24. siječnja 2011. (listovi 66 i 67 spisa) i od 7. prosinca 2010. (listovi 69 i 70 spisa).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 600/13-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Melanije Grgić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. K. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama optuženika R. K. i I. V. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 6. rujna 2013., broj K-43/12, u sjednici održanoj 22. listopada 2013.,
r i j e š i o j e :
Odbijaju se žalbe opt. R. K. i opt. I. V. kao neosnovane.
Obrazloženje
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 6. rujna 2013., broj K-43/12 odbijeni su prijedlozi optuženika za izdvajanje iz spisa predmeta potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 21. kolovoza 2010., broj … (listovi 13 i 14 spisa), zapisnika o ispitivanju osum. I. V. u … Policijskoj postaji od 21. kolovoza 2010. (listovi 24-25 spisa) i pred istražnim sucem od 9. lipnja 2011. (list 53 spisa) te zapisnika o vještačenju sastavljenih u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „…“ od 24. siječnja 2011. (listovi 66 i 67 spisa) i od 7. prosinca 2010. (listovi 69 i 70 spisa).
Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio opt. R. K. po branitelju M. U., odvjetniku iz Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbu je podnio i opt. I. V. po branitelju D. B., odvjetniku iz Z., ne navodeći žalbenu osnovu no u žalbi iznosi razloge za pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Obojica optuženika predlažu da drugostupanjski sud prihvati njihove žalbe i iz spisa izdvoji dokumentaciju kako je predloženo na glavnoj raspravi.
Predmet je u smislu odredbe članka 373. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 - u daljnjem tekstu: ZKP/97), bio dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske na razmatranje. Žalbe nisu osnovane.
I Kž 600/13-4
Nisu u pravu žalitelji da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Protivno navodima žalbe prvostupanjski sud je pravilno utvrdio odlučne činjenice, koje je podrobno analizirao i na njima utemeljio valjani zaključak, za što je u svojem rješenju naveo valjane razloge.
Protivno navodima žalbe opt. R. K., kako su svjedoci koji su sporni događaj gledali s prozora stana na četvrtom katu zgrade, suglasno iskazivali, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su ti svjedoci sporni događaj opisivali na različite načine te se njihovi iskazi međusobno ne potvrđuju. Tako svj. T. T. najprije navodi da je čuo opt. V. kako viče da bi kasnije iskazao da ipak nije čuo nego je zaključio po gestikulaciji. Međutim svj. M. D., koja se, kao i svj. T., s kojim je zajedno koristila stan iz kojeg su s prozora gledali sporni događaj, iskazala je da je čula protivljenje opt. V.. Također su i svj. S. K. te svj. V. K., koji su također bili na prozoru, čuli optuženika kako govori policajcima. Dakle, svjedoci nisu suglasni na okolnost da li su, i ako da, što, čuli zbog čega su njihovi iskazi neuvjerljivi kada ih se razmatra u međusobnoj povezanosti. Naime, nije uvjerljivo da upravo svj. T. koji je, kako proizlazi iz njegovog iskaza, prvi zamijetio zbivanja pred zgradom, nije čuo ništa od onog o čemu su iskazivali svjedoci D., K . i K .. Osim toga, u svojem iskazu danom u istrazi svj. T. 1 2
osim svoje djevojke M. D., druga dva svjedoka koji su iskazali kako su čuli opt. V. da nešto govori, uopće nije spomenuo već je naveo imena drugih ljudi koji su gledali kroz prozor zajedno s njim (C. Z., A. L., A. D.). Konačno, znakovito je kako se vidljivost na mjestu događaja, prema kazivanju svj. T., znatno popravila od vremena iskazivanja u istrazi kada je naveo da „vidljivost baš nije bila dobra jer je bilo malo mračno“ do održavanja glavne rasprave na kojoj je svjedok iskazao da je vidljivost bila dobra i da je „raskrižje osvijetljeno sa četiri velike svjetiljke“.
Slijedom navedenog osnovano prvostupanjski sud nije prihvatio ovakve iskaze svjedoka kao uvjerljive i istinite jer je očito da su tijekom trajanja postupka iskazi prilagođavani za potrebe osporavanja zakonitosti provedenih radnji policijskih službenika.
Također protivno navodima žalbe, prvostupanjski sud je savjesno i u kontekstu ostalih dokaza cijenio iskaze svjedoka A. N. i I. V., policijskih službenika te je dao valjane i uvjerljive razloge zbog čega prihvaća njihove iskaze. Nije u pravu opt. R. K. da je iskaz svj. N. kontradiktoran jer je svjedok na raspravi iskazao da je opt. V. rekao da će zapečatiti njegovo vozilo ako ne preda drogu. Cijeneći iskaz svj. N. u cjelini, ovaj navod nije kontradiktoran ranijem iskazu, da je opt. V. dobrovoljno predao drogu koja se nalazila u njegovom vozilu, već sporni događaj stavlja u kontekst.
Neosnovano prigovara opt. I. V. da je zapisnik o pretrazi njegovog vozila krivotvorina jer droga nije pronađena na mjestima na kojima je u zapisniku upisano. Iz zapisnika od 21. kolovoza 2010. (listovi 20-21 spisa) o pretrazi osobnog automobila „…“ registarske oznake …, vlasništvo „…“ a kojim se koristi opt. I. V., proizlazi da u vozilu nisu pronađeni niti privremeno oduzeti bilo kakvi predmeti. Jedna staklenka sa cca 3,3 grama sumnjive biljne materije i jedna digitalna vaga s tragovima sumnjive biljne materije pronađeni su pretragom stana opt. I. V. na adresi Z., … (zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija … Policijske postaje Z. od 21. kolovoza 2010., listovi 18-19 spisa).
Ispitujući prvostupanjsko rješenje u smislu odredbe članak 398. stavak 4 ZKP/97, ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio da je povrijeđen kazneni zakon na štetu osuđenika niti da je
I Kž 600/13-4
počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 11. ZKP/97, na što pazi po službenoj dužnosti.
Slijedom navedenog, žalbama optuženika nije osporeno prvostupanjsko rješenje zbog čega su žalbe odbijene kao neosnovane i na temelju odredbe članka 398. stavak 3. ZKP/97 je odlučeno kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 22. listopada 2013.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Melanija Grgić, v.r.
Lidija Grubić Radaković, v.r.