Kzz-4/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 4/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te mr Branka Zmajevića, Milana Petranovića, mr Rudolfa Frančule i Erike Kocijančić, kao članova vijeća i stručnog suradnika Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. K.K. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 3. KZRH, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti podignutom protiv rješenja Općinskog suda u Zagrebu od 9. ožujka 1992. pod br. Ks 455/91 i rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 29. lipnja 1992. br. Kž 685/92, u sjednici održanoj 9. veljače 1993. u prisutnosti zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske B.P.,

p r e s u d i o j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti javnog tužitelja Republike Hrvatske od 31. prosinca 1992. osnovan, preinačuje se pravomoćno rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 9. ožujka 1992.g. br. Ks 455/91, i rješenje Okružnog suda u Zagrebu od 29. lipnja 1992. br. Kž 685/92 i određuje da je za postupanje u kriv. predmetu protiv K.K. zbog kriv. djela iz čl. 168. st. 3. KZRH stvarno nadležan Općinski sud u Zagrebu.

O b r a z l o ž e n j e

Općinski sud u Zagrebu, prvostepenim rješenjem od 9. ožujka 1992.g. br. Ks 455/91 proglasio se stvarno nenadležnim u kriv. predmetu protiv opt. K.K. zbog kriv. djela iz čl. 168. st. 3. KZRH određujući da je za daljnje postupanuje nadležan Vojni sud u Zagrebu.

Odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv prvostepenog rješenja, Okružni sud u Zagrebu, svojim rješenjem od 29. lipnja 1992.g. br. Kž 685/92 odbio je žalbu okrivljenika kao neosnovanu.

Protiv navedenih rješenja općinskog i okružnog suda javni tužitelj Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povreda zakona kod odluke o stvarnoj nadležnosti sudova.

Kzz 4/93

Ovaj Vrhovni sud je razmotrio predmet i ocijenio razloge iznijete u zahtjevu za zaštitu zakonitosti te je našao da je zahtjev osnovan.

Naime, s pravom ističe javni tužitelj u zahtjevu da je povrijeđen zakon na štetu optuženika i da nije bilo mjesta takovim odlukama prvostepenog i drugostepenog suda. Optuženiku se stavlja na teret da je počinio krivično djelo iz čl. 168. st. 3. KZRH dana 18. listopada 1990.g., optužnica je podignuta dana 6. svibnja 1991.g., a on je prema iskaznici br. 296 u Vojnoj policiji br. 2455 pripadnik Hrvatske vojske, a prema iskazu oca najranije od studenog mjeseca 1991.g., dakle u vrijeme izvršenja djela, a niti u vrijeme podizanja optužnice nije bio vojna osoba.

Prema odredbi čl. 6. st. 1. toč.a) Uredbe o organizaciji radu i djelovanju sudbene vlasti u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske i prema Uredbi o izmjenama i dopunama navedene Uredbe ("NN" br. 25/92) stvarno su nadležni vojni sudovi da sude u kriv. predmetima koja učine vojne osobe. Krivično djelo, dakle, mora počiniti vojna osoba a optuženik je stekao status vojne osobe nakon izvršenja djela i nakon podizanja optužnice, pa su prvostepeni i drugostepeni sud povrijedili zakon. Okolnost da je optuženik sada vojna osoba nije prema navedenim uredbama uvjet da mu sudi vojni sud ukoliko ne postoje uvjeti iz čl. 5. st. 1. b), c) i d), a oni u konkretnom slučaju ne postoje.

Zbog navedenih razloga, trebalo je, na temelju čl. 422. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 9. veljače 1993.g.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Milan Gudelj, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Viši stručni referent:

/Vladimir Vuletin/