Gzp-300/2006-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 300/06-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagateljice D. D. iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 5. rujna 2006., dana 3. rujna 2007.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici D. D. iz S., …, u iznosu od 13.000,00 (trinaesttisuća) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 5. rujna 2006. podnijela ovom sudu temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka, koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-535/04.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Splitu posl. br. II P- 3014/94 i očitovanja Županijskog suda u Splitu od 6. lipnja 2007., utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/91 - dalje: Ustav).

Predmetni spor pokrenut je kod Općinskog suda u Splitu 20. prosinca 1994. tužbom tužiteljice D. D. iz S., …, protiv I-tuženika P. b. Z. i II-tuženika Republike Hrvatske, radi isplate.

Podneskom od 30. ožujka 2001. II-tuženik je dao odgovor na tužbu.

Prvo ročište u postupku održano je 6. travnja 2001. na kojem je I-tuženik dao odgovor na tužbu te je naloženo tužiteljici dostaviti dokumentaciju kojom potkrepljuje činjenične navode tužbe.

Podneskom od 27. travnja 2001. tužiteljica je postupila po gornjem traženju suda.

Ročište od 11. listopada 2001. odgođeno je zbog nepristupa II-tuženika te je novo održano30. listopada 2001. na kome je sud odredio provođenje dokaza saslušanjem tužiteljice.

Navedeni dokaz proveden je na idućem ročištu od 14. studenog 2001., a na sljedećem ročištu od 29. studenog 2001. zaključena je glavna rasprava.

Presudom Općinskog suda u Splitu posl. broj P-3014/94 od 29. studenog 2001. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice.

Protiv navedene presude I-tuženik je 17. travnja 2002. izjavio žalbu te je predmet dostavljen Županijskom sudu u Splitu 6. veljače 2004. radi donošenja odluke.

Županijski sud u Splitu je presudom posl. br. Gž-535/04 od 18. siječnja 2007. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

Iz priložene dostavnice je razvidno da je punomoćnik tužiteljice navedenu drugostupanjsku presudu primio 1. kolovoza 2007.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagateljici pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njezina zahtjeva u ovom predmetu.

Međutim, u konkretnom slučaju tužba je podnesena 20. prosinca 1994. Općinskom sudu u Splitu pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice teče tek od 6. studenog 1997., tj. nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) do 1. kolovoza 2007. kao dana kada je predlagateljica po punomoćniku primila drugostupanjsku presudu Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-535/04 od 18. siječnja 2007., kojom je pravomoćno okončan njezin spor, što, pak, sveukupno iznosi 9 godina, 8 mjeseci i 25 dana.

Prema ocjeni ovog suda, već sama činjenica da je u predmetnom sudskom sporu prvo ročište zakazano tek nakon 6 godina od podnošenja tužbe, u kojem razdoblju u postupku nisu poduzimane nikakve procesne radnje, dovela je do dugotrajnog trajanja tog postupka i prekoračenja razumnog roka suđenja.

Uz to dugotrajnosti postupka doprinijela je i činjenica da je tek nakon 3 godine od donošenja prvostupanjske presude predmet ustupljen povodom izjavljene žalbe na drugostupanjski sud, koji je također, bio neopravdano neažuran, budući je postupak povodom žalbe trajao skoro 3 godine i u tom razdoblju nisu poduzimane nikakve radnje.

S obzirom na navedena utvrđenja, usprkos tome što je u predmetnom postupku pravomoćno odlučeno o tužbenom zahtjevu tužiteljice, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem predmetnog parničnog postupka, obzirom na njegovo trajanje i duljinu u navedenom pravno relevantnom razdoblju, koje je posljedica neučinkovitog i nežurnog postupanja sudova, povrijeđeno pravo predlagateljice na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom čl. 29 st. 1 Ustava Republike Hrvatske.

Međutim, ovaj sud ocjenjuje da je i sama tužiteljica svojim postupcima u tijeku same parnice doprinijela duljini trajanja postupka u izvjesnoj mjeri na način što nije koncentrirala tj. naznačio i priložila već u tužbi sve dokaze na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, već je to činila tijekom postupka na poziv suda.

Zbog toga je ovaj sud imao u vidu, uz sve druge u ovom postupku utvrđene relevantne okolnosti konkretnog slučaja, i ovu činjenicu doprinosa tužiteljice duljini trajanja postupka prilikom određivanja visine naknade zbog povrede njezina prava na suđenje u razumnom roku.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28 st. 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 3. rujna 2007.

Sutkinja:

Katarina Buljan, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.

Dna:

1. Predlagateljici D. D. na adresu iz zahtjeva, S.

2. Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, Zagreb