Rev-1627/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1627/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej i Ilije Čuljata, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R.B. iz P., kojeg zastupa punomoćnik S.O., odvjetnik iz P., protiv tuženika L.Š. iz P., kojeg zastupa punomoćnik dr. M.J., odvjetnik iz P., radi isplate, te u pravnoj stvari protutužitelja L.Š. protiv protutuženog R.B., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja - protutuženog protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 14. veljače 1994. godine, br. Gž-141/94., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 27. listopada 1993. godine, br. P-292/92., u sjednici održanoj dana 19. lipnja 1997. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja - protutuženoga odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja - protutuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a djelomično usvojen protutužbeni zahtjev tuženika - protutužitelja za iznos od 349 HRD sa zakonskom zateznom kamatom, i to na iznos od 278 HRD od 1. studenog 1985. godine, a na iznos od 71 HRD od 30. travnja 1986. godine do isplate uz naknadu parničnih troškova od 1.188,000 HRD, dok je u preostalom dijelu i protutužbeni zahtjev odbijen. Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj - protutuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda preinači i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu svih parničnih troškova, a da se odbije u cijelosti protutužbeni zahtjev.

Tuženik - protutužitelj nije odgovorio na izjavljenu reviziju, niti se o njoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 386. ZPP.

O svim ostalim bitnim povredama parničnog postupka zbog kojih se može izjaviti revizija, revizijski sud je ovlašten voditi računa jedino kada se revident konkretno poziva na njihovo postojanje, pa kako navodi revizije ne upućuju na postojanje neke od bitnih povreda, ovaj sud ocjenjuje da se nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je između parničnih stranaka sklopljen ugovor o građenju s određenim rokom dovršenja objekta i fiksnom cijenom, da su dopunama ugovora pomjerani rokovi završetka radova, utvrđena obveza plaćanja ugovorne kazne i njena visina, te da se stranke nisu mogle konačno dogovoriti o plaćanju naknadno ugovorenih i izvršenih radova i konačnom dovršetku objekta, zbog čega je ugovor raskinut.

Pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da je tužitelj - protutuženik odgovoran za raskid ugovora, jer nije bio spreman ispuniti svoju ugovornu obvezu, postavljajući uvjete koji nisu bili u skladu sa sklopljenim ugovorom i odbijajući ponudu tuženika - protutužitelja za istovremeno ispunjenje u skladu s čl. 122. Zakona o obveznim odnosima.

Prema nalazu građevinskog vještaka, tužitelj - protutuženik nije dovršio radove u vrijednosti od 211 HRD, a naknadno ugovoreni izvršeni radovi vrijede 37 HRD. Ugovorena cijena je iznosila 328 HRD, radove koje je tužitelj - protutužnik izveo vrijede ukupno, dakle, 154 HRD, a tuženik - protutužitelj je pri sklapanju ugovora isplatio dio u iznosu od 225 HRD. Stoga je u smislu čl. 132. Zakona o obveznim odnosima tužitelj - protutuženik pravilno obvezan na vraćanje više primljenog iznosa od 71 HRD.

Nije pogrešno primjenjeno materijalno pravo ni pri donošenju odluke o obvezi protutuženog na plaćanje ugovorne kazne, jer je obveza utvrđena na temelju dopune ugovora, odnosno zapisnika kojeg su parnične stranke suglasno potpisale, a određena je u skladu s odredbama čl. 270. i 271. Zakona o obveznim odnosima. Suprotno tvrdnji revidenta, a na temelju čl. 1107. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ne mogu se u konkretnom slučaju primijeniti odredbe Posebnih uzanci o građenju, jer njihovu primjenu stranke nisu ugovorile.

Navodi revizije upućuju i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što u revizijskom postupku nije dopušteno prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP.

Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, niti razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je temeljem čl. 393. ZPP kao u izreci.

U Zagrebu, 19. lipnja 1997.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.