Rev-2789/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2789/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i mr sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz R., koga zastupaju punomoćnici Z. V., S. J. i V. Š., odvjetnici u R. protiv tuženika C. o. d.d. Z., Filijala R., koga zastupaju punomoćnici B. Š. i dr. odvjetnici u R., te umješača na strani tuženika T. F. iz R., koga zastupa punomoćnik V. B. – H., odvjetnik u R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 27. svibnja 1998. godine, br. Gž-89/98 kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 31. listopada 1997. godine, br. P-768/96, u sjednici održanoj dana 16. svibnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja M.M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je kako slijedi:

«Tuženik C. d.d., Filijala R. dužan je naknaditi tužitelju M.M. iznos od 99.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama počam od 31. listopada 1997.g. pa nadalje, kao i naknaditi mu prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 9.561,17 kuna, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 30.000,00 kuna, kao neosnovan.»

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

«I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja u toč. I izreke potvrđuje glede dosuđene naknade štete s osnova fizičkih bolova te tuđe pomoći i njege.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika presuda suda prvog stupnja preinačuje se u toč. I izreke glede dosuđene naknade nematerijalne štete s osnova duševnih boli zbog smanjenja životnog aktiviteta, straha, naruženosti i parničnog troška, te sudi:

Tuženik C. d.d., Filijala R. dužan je isplatiti tužitelju M.M. iznos od 46.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31. listopada 1997. godine pa sve do isplate kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 5.531,00 kn sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva po tim osnovama.

III. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja u toč. II izreke potvrđuje».

Tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primijene materijalnog prava i predložio je da se ukine drugostupanjska presuda i preinači presuda suda prvog stupnja.

Na reviziju nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija nije osnovana.

U dosadašnjem postupku je utvrđeno da je tužitelj kao pješak ozljeđen u prometnoj nezgodi koja se dogodila u R. 13. studenog 1995. godine i da je tužitelj svojim ponašanjem pridonio nastanku štetnog događaja u srazmjeru od 10%, a u preostalom dijelu za štetu da je odgovoran tuženik.

Nadalje je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio višekomadni otvoreni prijelom lijeve potkoljenice, prijelom ramenog dijela obje ključne kosti, prijelom glavice desne lisne kosti i prijelom drugog rebra desno.

Zbog višestrukih ozljeda i njihova liječenja tužitelj da je trpio jake fizičke bolove do 10 dana, bolove srednjeg intenziteta 25-30 dana, a slabog intenziteta 3 do 4 mjeseca. Posljedica ozljeđivanja da su duševni bolovi zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti do 31% i zbog naruženosti lakog do srednjeg stupnja (ožiljak na lijevoj nozi i kod dužeg hoda i aktivnosti na neravnom terenu manifestira se određeno šepanje na lijevoj nozi). Uz to da je tužitelj trpio strah jakog intenziteta akutnog tipa 7 dana, srednje jakosti daljnjih 10 dana, dok da je ostao trajni strah slabog intenziteta. U vrijeme prometne nezgode tužitelj da je imao 64 godine.

Za pretrpljene fizičke bolove tužitelju je pravomoćno dosuđeno 30.000,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 36.000,00 kn, za strah 7.000,00 kn, duševne bolove zbog naruženja 9.000,00 kn za tuđu pomoć i njegu 8.000,00 kn i izdatke za pojačanu ishranu 2.000,00 kn, sve to umanjeno za 10% na ime doprinosa tužitelja štetnom događaju. Odbijen je tužbeni zahtjev za iznos od 46.200,00 kn.

U reviziji je tužitelj naveo da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99; dalje ZOO), jer mu nisu dosudili pravičnu naknadu za sve oblike nematerijalne štete. Tako da je pri utvrđivanju visine naknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti trebalo uzeti u obzir stupanj invalidnosti, jačinu, trajanje bolova i zanimanje tužitelja. Glede pretrpljenog straha da je trebalo uzeti u obzir strah kojeg je revident trpio s obzirom na sredstvo i način nanošenja teške i po život opasne tjelesne ozljede, kao i neizvjesnost za rezultate liječenja. Pri dosudi naknade za pretrpljene duševne bolove zbog naruženja da je trebalo imati u vidu neugodu koju tužitelj osjeća pred drugim osobama zbog postojećeg estetskog nedostatka. Revident je također istakao da nižestupanjski sudovi nisu u dovoljnoj mjeri cijenili sve posljedice njegova ozljeđivanja u štetnom događaju i njihovu trajnost.

Po ocjeni ovog revizijskog suda revidentu je sukladno čl. 200. ZOO dosuđena novčana naknada za sve oblike pretrpljene nematerijalne štete. Naime, pri utvrđivanju visine novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove nižestupanjski sudovi su uzeli u obzir relevantne činjenice kaso što su jačina i trajanje fizičkih bolova, lokalitet ozljeda i trajanje liječenja tužitelja, te su mu u skladu s tim utvrđenjem dosudili pravičnu novčanu naknadu za ovaj vid štete. Također i pri utvrđivanju novčane naknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti drugostupanjski sud je uzeo u obzir trajnost, stupanj invaliditeta ( do 31% ) i životnu dob tužitelja, pa je za ovaj oblik štete dosuđena naknada od 36.000,00 kn i prema stajalištu ovoga suda primjerena.

Za pretrpljeni strah i duševne bolove zbog naruženosti drugostupanjski sud je tužitelju dosudio pravičnu naknadu uzimajući pritom u obzir sve relevantne činjenice o kojima ovisi visina naknade za tu štetu.

Stajalište je ovog suda stoga, da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa kako nižestupanjski sudovi nisu počinili ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99; dalje ZPP), temeljem čl. 393. ZPP revizija tužitelja je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 16. svibnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v. r.