II Kž-611/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Dragana Poljaka, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Ileane Vinja, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. B., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 07. kolovoza 2007. godine, broj Kv-78/07 (K-27/07), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 24. rujna 2007. godine,
Legislator headnote
AI generatedII Kž-611/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: po tim osnovama, dok je žalitelj u pravu kada osporava postojanje posebno teških okolnosti djela iz čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 611/07-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Dragana Poljaka, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Ileane Vinja, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. B., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 07. kolovoza 2007. godine, broj Kv-78/07 (K-27/07), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 24. rujna 2007. godine,
r i j e š i o j e:
Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog M. B., preinačuje se pobijano rješenje te se pritvor protiv okrivljenika produljuje samo po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. B. zbog kaznenog djela iz čl. 90. uvezi čl. 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04, 84/05 i 71/06; u daljnjem tekstu: Kazneni zakon), produljen je pritvor protiv okrivljenika iz osnova propisanih u čl. 102. st. 1. toč. 1., 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06; u daljnjem tekstu: Zakon o kaznenom postupku)
Protiv tog rješenja žali se okrivljeni M. B. osobno i po branitelju D. V., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se ukine pritvor.
Žalba je djelomično osnovana.
Suprotno žalbenim tvrdnjama u odnosu na pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da protiv okrivljenog M. B. postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora
II Kž 611/07-3
po tim osnovama, dok je žalitelj u pravu kada osporava postojanje posebno teških okolnosti djela iz čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku.
Ovaj sud u cijelosti prihvaća argumente pobijanog rješenja u odnosu na pritvorske osnove iz čl. 102 st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku, a u vezi osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi ponovio slično kazneno djelo ili dovršio pokušano djelo, još treba dodati da je ta opasnost utemeljena, osim na spomenutim razlozima prvostupanjskog rješenja, i na nalazu vještaka psihijatra koji je, upravo zbog postojanja te opasnosti, predložio izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.
Međutim, razmatrajući spis i žalbu, Vrhovni sud kao drugostupanjski sud je zaključio da nije ostvaren pritvorski razlog propisan u čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku, odnosno da u konkretnoj situaciji nisu ostvarene posebno teške okolnosti djela. Naime, iako je do inkriminiranog djela došlo na javnom mjestu i u prisutnosti više ljudi, kazneno djelo je ostalo u pokušaju, a oštećenik nije zadobio nikakve povrede, pa ove konkretne okolnosti u svojoj ukupnosti ne predstavljaju posebno teške okolnosti djela koje bi opravdavale navedenu pritvorsku osnovu.
Okrivljenik u svojoj osobnoj žalbi opisuje posljedice koje su nastale za njega, njegovu suprugu i njihovo seosko domaćinstvo njegovim pritvaranjem, te prigovara sudu što nije odredio rok trajanja pritvora. Razlozi istaknuti u žalbi po svom značenju ne nadmašuju značaj argumenata suda prvog stupnja i nužnost primjene pritvorske mjere iz osnova propisanih u čl. 102. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku, a sukladno čl. 107. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku rok trajanja pritvora, u ovoj fazi postupka prilikom produljivanja pritvora nije moguće navesti jer isti teče od pravomoćnosti rješenja kojim se pritvor produljuje.
U žalbi koja je podnesena po branitelju osporava se postojanje osnovane sumnje da je djelo počinjeno na način kako je opisano u optužnici pa se ističe da nije bilo namjere za da je namjera okrivljenika bila zaplašiti oštećenika. Niti ovaj žalbeni inkriminirano djelo, već
navod nije prihvatljiv s obzirom da je u ovoj fazi postupka, kao pretpostavka za pritvor, dovoljan relevantan stupanj osnovanosti sumnje, koji je opravdan pravomoćnom optužnicom s podacima u spisu, a prilikom odlučivanja o žalbi na pritvor drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti u činjenično stanje u spisu i pitanje krivnje optuženika.
Slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 24. rujna 2007. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Ivona Horvatić, v.r.
Dragan Poljak, v.r.