I Kž-340/2002-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-340/02-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Erike Kocijančić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. P. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 26. veljače 2002., br. K-46/01, u sjednici održanoj dana 16. svibnja 2002., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

r i j e š i o j e:

I. Povodom žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

III. Protiv opt. I.P. i opt. B.A. produljuje se pritvor.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. I.P. i B.A. proglašeni su krivima da su na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinili kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ (ispravno, u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona “Narodne novine” br. 129/00 od 22. prosinca 2000.), pa su na temelju istih zakonskih propisa a opt. B.A. i uz primjenu propisa o ublažavanju kazne osuđeni i to: opt. I.P. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a opt. B.A. na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci u koju im se, po čl. 63. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 08. rujna 2001., pa nadalje.

Na osnovi čl. 79. KZ istima je izrečena i sigurnosna mjera protjerivanja stranca iz zemlje u trajanju od tri godine koja će se računati od pravomoćnosti odluke time, da se vrijeme izvršenja kazne ne uračunava u vrijeme trajanja te mjere.

Na osnovi čl. 173. st. 7. KZ od optuženih je oduzeta droga tipa marihuane brutto težine 6.180,10 gr prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta br. 003819 i 003820.

Istom presudom, opt. S.I. oslobođen je od optužbe da bi na način i pod okolnostima opisanim u oslobađajućem dijelu presude počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ (ispravno, u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona).

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te je predložio, da se pobijana presuda ukine odnosno, preinači i optuženicima izrekne primjereno stroža kazna.

U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika opt. S.I. je predložio, da se ista odbije dok je odgovor optuženih I.P. i opt. B.A. podnijet po proteku zakonskog roka iz čl. 372. ZKP.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razmatranja spisa, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP je predložio, da se žalba državnog odvjetnika prihvati i postupi sukladno tom žalbenom prijedlogu.

Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna, budući da je ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu povodom podnesene žalbe u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP našao, da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 1. ZKP, radi čega je, i bez ulaženja u meritum stvari, prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti.

Naime, prema izreci presude optuženici su kazneno djelo počinili 07. rujna 2001. godine. Opt. I.P. je rođen 06. lipnja 1982. godine, što znači, da u vrijeme izvršenja kaznenog djela nije imao navršenih 21 godinu života. Opt. B.A. je rođen 28. rujna 1982., pa ni on u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije imao navršenih 21 godinu života. Te godine života nije bio navršio ni opt. S.I. koji je rođen 09. siječnja 1981. godine.

Prema čl. 2. Zakona o sudovima za mladež, mlađi punoljetnik je osoba koja je u vrijeme počinjenja kaznenog djela navršila 18 godina a nije navršila 21 godinu života, te se na će odredbe Zakona o sudovima za iste, kao mlađe punoljetne osobe, primjenjuju odgovaraju

mladež (kazneno-pravni propisi i kazneno-postupovne odredbe) naravno pod uvjetom da ni u vrijeme suđenja, kao što je to ovdje slučaj, nisu navršili 23 godine života, kada, prema čl. 114. st. 2. u svezi čl. 35. Zakona o sudovima za mladež prestaje nadležnost sudova za mladež.

Naime, prema spomenutim odredbama Zakona o sudovima za mladež, sudovi za mladež nadležni su za postupanje i prema mlađim punoljetnicima do 23 godine života počinitelja, bez obzira na to, jesu li se u smislu čl. 109. st. 1. Zakona o sudovima za mladež stekli uvjeti za primjenu odredaba Zakona o sudovima za mladež koji vrijede za maloljetne počinitelje kaznenih djela.

Prema čl. 114. st. 1. Zakona o sudovima za mladež u kaznenim predmetima mlađih punoljetnih osoba sude, kad primjenjuju maloljetničko kazneno pravo (čl. 109.) vijeća za mladež (čl. 115. st. 1. – 5.) a kad se očekuje primjena općeg kaznenog prava (čl. 108.) vijeća za mladež i suci za mladež (čl. 115.).

Prema čl. 115. st. 1. Zakona o sudovima za mladež vijeće za mladež prvostupanjskog županijskog suda sastavljeno je od suca za mladež i dva suca porotnika za mladež. Kad sud i primjenom općeg kaznenog prava za kaznena djela za koje se može izreći kazna zatvora od 15 godina, vijeće za mladež županijskog suda sastavljeno je od dva suca od kojih je najmanje jedan sudac za mladež i tri suca porotnika za mladež.

Prema st. 4. istoga članka, odredba čl. 57. st. 4. Zakona o sudovima za mladež primjenjuje se i na sastav vijeća za mladež u kaznenim predmetima mlađih punoljetnika što znači, da u vijeću za mladež suci porotnici moraju biti osobe različitog spola.

Slijedom navedenog, a jer u konkretnom slučaju, protivno navedenim zakonskim odredbama, nije sudilo vijeće za mladež koje – s obzirom da se radi o kaznenom djelu iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do 12 godina – treba biti sastavljeno od suca za mladež i dva suca porotnika za mladež, koji opet moraju biti osobe različitog spola proizlazi, da je učinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 1. ZKP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP) pa je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti, kako bi se u ponovljenom postupku nova presuda donijela u propisno sastavljenom vijeću, neovisno o tomu što, prema sadašnjem stanju spisa, a suprotno žalbi državnog odvjetnika, ne bi proizlazilo, da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

Budući da su optuženici I.P. i B.A. u pritvoru, ovaj sud je, ispitujući postoje li još razlozi za pritvor, na temelju čl. 388. st. 5. ZKP našao, da isti oni razlozi koji su i u dosadašnjem tijeku postupka postojali a odnose se na postojanje okolnosti koje upućuju na opasnost da će ovi optuženici pobjeći, jer su strani državljani, nemaju boravište u Republici Hrvatskoj a u istu su i ušli samo radi izvršenja kaznenog djela, postoje i dalje, pa je pritvor protiv istih trebalo produljiti.

Slijedom svega naprijed izloženog, riješeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke, na temelju čl. 388. st. 1. i 5. ZKP.

U Zagrebu, 16. svibnja 2002.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v.r.

Josip Budinski, v.r.