Rev-1403/1992 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1403/1992

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Stanislava Plazonića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja R.Š. iz Z., koga zastupa N.K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika B.F. iz L. i D.V. iz S., radi ukidanja služnosti rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 3. prosinca 1991. br. Gž-8921/91-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru od 8. travnja 1991. br. P-23/90, u sjednici održanoj dana 20. listopada 1992.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e:

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za ukidanje služnosti kolnog provoza preko dvorišta tužitelja u korist voćnjaka tuženika.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presuda suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava ,s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju, a ni Javni tužitelj Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Protivno tužiteljevoj tvrdnji u reviziji, nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene u čl. 354. st. 2. t. 13. Zakona o parničnom postupku - ZPP, koji je čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" br. 53 od 8. listopada 1991.g. preuzet kao zakon Republike Hrvatske, jer izreka pobijane presude ne proturječni razlozima te presude kao što navodi tužitelj u reviziji. Sadržaj spomenutog tužiteljevog prigovora ukazuje na to da on smatra da su sudovi nižega stupnja na temelju utvrđenih činjenica u ovom postupku pogrešno zaključili o neosnovanosti njegova zahtjeva, a ne na spomenuti procesni nedostatak.

Tužitelj je zahtjevom svoje tužbe tražio da sud ukine spornu služnost puta preko njegova zemljišta osnovanu u korist zemljišta tuženika kao nepotrebnu.

Takva služnost može se povodom tužbe vlasnika služećeg zemljišta dokinuti ako za pristup na gospodujuće zemljište postoji put iste vrijednosti bilo javni ili neki drugi put.

U konkretnom sporu u blizini nekretnina tuženika postoji javni put, ali pristup sa tih nekretnina do toga puta moguć je samo preko nekretnina trećih osoba tj. područjem označenom u skici priloženoj spisu sa E-F-H-G. Kako vlasnici navedenog područja nisu ni po kojem pravnom osnovu dužni dopustiti da se tuženici služe njihovim zemljištem do javnog puta to su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 58. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, koji je čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, "Narodne novine" br. 53 od 8. listopada 1991. preuzet kao zakon Republike Hrvatske), kad su tužbeni zahtjev ocijenili neovanim.

Iz tih razloga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 20. listopada 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.