Legislator Case Law & Legislation
Revr-181/2014-2 AI generated

Supreme Court allows appeal, quashing lower court rulings on overtime pay for military duty shifts.

Case Number Revr-181/2014-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the appeal against a second-instance judgment that had dismissed a claim for overtime pay. The plaintiff argued that 24-hour military duty shifts should count as continuous work, while the lower courts treated rest periods within those shifts as non-work time. The court ruled that while 24-hour shifts are recognized as work time, rest periods within them do not constitute overtime, leading to the quashing of the lower court's decision and remittal for a new trial.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. ZPP; čl. 395. st. 2. ZPP; čl. 128. Službovnika oružanih snaga; Rest periods within 24-hour military duty shifts do not constitute overtime work for wage difference purposes.

Keywords

AI generated
military duty shifts overtime pay calculation continuous work time rest periods wage difference claim civil service law remittal for retrial

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 2. ZPP
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi stavka 1.
čl. 395. st. 2. ZPP
čl. 128. Službovnika oružanih snaga
Nasuprot tome u slučaju dežurstva propisanog čl. 128. Službovnika oružanih snaga, koje u pravilu traje dvadeset četiri sata, svih dvadeset četiri sata priznaje se kao vrijeme povedeno na radu, nakon čega se dežurni za dvadeset četiri sata oslobađa svih obveza dvadeset četiri sata.
čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike
čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike
čl. 166. st. 3. ZPP
Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Cited Case Law

AI generated
Županijski sud u Karlovcu Gž-2602/11 od 19. prosinca 2012.
Županijski sud u Bjelovaru broj Gž-1552/11 od 1. rujna 2011.
Županijski sud u Karlovcu broj Gž-2442/11 od 18. siječnja 2012.
Vrhovni sud odluka broj Revr-753/09

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 181/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, dr.sc. Jadranka Juga, člana vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. N. iz D., kojeg zastupa punomoćnik D. Đ., odvjetnik u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, ministarstvo, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u B., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž- 621/13-2 od 31. listopada 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-237/11-36 od 20. studenoga 2012. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru broj P-237/11-37 od 25. siječnja 2013., u sjednici održanoj 3. siječnja 2017.

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-621/13-2 od 31. listopada 2013. i presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-237/11-36 od 20. studenoga 2012. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru broj P-237/11-37 od 25. siječnja 2013., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju razliku plaće s osnova rada u dežurstvu, straži i terenu u bruto iznosu od 35.002,77 kn s pripadajućom zateznom kamatom (točka I. izreke) te razliku plaće s osnova noćnog rada u bruto iznosu 2.293,80 kn s pripadajućom zateznom kamatom (točka II. izreke). Ujedno je prvostupanjskim rješenjem dopuštena preinaka tužbe tužitelja na bruto iznos od 35.002,77 kn radi uvećanja plaće s osnova rada u dežurstvu, straži i terenu (točka I. izreke) te je povučena tužba tužitelja za iznos 306,20 kn na ime naknade troškova prijevoza (točka II. izreke) i naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.580,60 kn (točka III. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena je presuda i rješenje prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud ukine pobijane presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da preinači drugostupanjsku presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, odnosno preko utvrđenog iznosa sati efektivnog prekovremenog rada prema nalazu vještaka, uz naknadu troška postupka tuženici. Ujedno potražuje i trošak revizije u iznosu od 1.500,00 kn.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za isplatu dodataka na plaću na ime prekovremenog rada tijekom obavljenih dežurstava, straže i terena te dodataka za rad noću za razdoblje od 1. prosinca 2007. do 1. listopada 2009.

Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev pošavši od utvrđenja da je u navedenom razdoblju tužitelj radio prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama i blagdanom, a da mu tuženica za taj rad nije u cijelosti isplatila dodatke na plaću. Pri tome nižestupanjski sudovi, utvrđujući opseg prekovremenog rada tužitelja polaze od utvrđenja da je tužitelj na terenu kontinuirano bio po sedam dana kojom prilikom je obavljao poslove stražarenja i dežurstva te rad tužitelja u tim danima kroz prvih osam sati ocjenjuju kao redovni rad, dok drugih šesnaest sati ocjenjuju kao prekovremeni rad. Smatraju da je djelatna vojna osoba u tom periodu stalno na raspolaganju poslodavcu pa se ne može ni vrijeme odmora u tom periodu smatrati prekidom rada, jer nema potrebnu duljinu trajanja bez prekida, već se ima računati u ukupno radno vrijeme koje pored efektivnog rada obuhvaća i vrijeme obvezne prisutnosti na radu. Ujedno ocjenjuju da tužitelju pripada pored naknade za prekovremeni rad i naknada za uvećanje plaće za noćni rad od 40% sukladno čl. 39. odnosno 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" 92/04 i 93/08) te da se te dvije naknade ne isključuju.

Smatrajući ga važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženica u reviziji postavlja pitanje: "Ima li djelatna vojna osoba pravo na isplatu razlike plaće na ime ostvarenih prekovremenih sati odrađenih za vrijeme dežurstava, staža i terena te da li ima pravo na isplatu naknade plaće za 24 sata koje je proveo na radnom mjestu neovisno da li stvarno radio ili se odmarao i spavao, ili kod izračuna ne treba uzimati u obzir one sate koje se odmarao i spavao?"

Obrazlažući važnost navedenog pitanja tuženica ukazuje različitu praksu županijskih sudova te se poziva na presudu Županijskog suda u Karlovcu Gž-2602/11 od 19. prosinca 2012., rješenje Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1552/11 od 1. rujna 2011., i rješenje Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-2442/11 od 18. siječnja 2012.

Ovaj sud je ocijenio da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog navedenog pitanja, sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a.

Prema ocjeni ovog suda u situaciji višednevnog obavljanja poslova straže ili dežurstva životno je i logično da djelatna vojna osoba, koja zbog specifičnosti takve službe ne može napustiti mjesto rada, ima slobodno vrijeme u kojem se odmara. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti na mjestu rada, ne može se smatrati prekovremenim radom, te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od dvadeset četiri sata (tako i Vrhovni sud u odlukama broj Revr- 753/09 i dr.).

Nasuprot tome u slučaju dežurstva propisanog čl. 128. Službovnika oružanih snaga, koje u pravilu traje dvadeset četiri sata, svih dvadeset četiri sata priznaje se kao vrijeme povedeno na radu, nakon čega se dežurni za dvadeset četiri sata oslobađa svih obveza dvadeset četiri sata.

Slijedom iznesenog, budući nižestupanjski sudovi zbog pogrešne primjene materijalnog prava nisu opseg prekovremenog rada utvrdili ne uzimajući u obzir vrijeme odmora tužitelja, zbog čega nema uvjeta za preinaku presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 3. siječnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.