I Kž-655/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 655/09-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. V. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 4. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika R. V. i M. D. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 3. lipnja 2009. godine, broj K-64/01, u sjednici održanoj 7. rujna 2009. i 23. studenoga 2009. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragu Marincela,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se djelomično žalba opt. R. V. i opt. M. D., preinačuje se pobijana presuda u osuđujućem dijelu na način da se iz činjeničnog opisa izostavlja aktivnost koja se odnosi na dan 18. lipnja 1999. godine i ukupan iznos u kunskoj protuvrijednosti od 20.251,60 kn pa tako izmijenjeni činjenični opis sada glasi:

što su 8. rujna 1999. godine u Z. i to I-opt. R. V. u svojstvu referenta Financijskog sektora „D.“, a na nagovor III-opt. M. D., sa ciljem da istome omogući stjecanje imovinske koristi, iako svjesna da postupa protivno Zakonu o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometu zlata ("Narodne novine", broj 91A/93 i 140/05) te internim okružnicama i uputama „D.“, a koje je banka primjenjivala u tom periodu, u kompjuterski sustav banke unijela lažan podatak da je III-opt. M. D. opunomoćenik po računu stare devizne štednje N. T., unatoč dokumentaciji koja nije postojala te omogućila na taj način protupravni prijenos dospjelih rata stare štednje sa računa N. T. na račun III-opt. M. D. u iznosu od 2.680,00 DEM koji je izvršen istog dana ili u kunskoj protuvrijednosti u ukupnom iznosu od 10.559,20 kn. U ostalom dijelu pravna i zakonska oznaka djela osuđujućeg dijela izreke te presude ostaju neizmijenjeni.

II. Uslijed odluke pod I. preinačuje se pobijana presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi na način da se na temelju čl. 82. KZ od opt. M. D. oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 10.559,20 kn.

I Kž 655/09-3

III. Žalba državnog odvjetnika, te u ostalom dijelu žalbe opt. R. V. i opt. M. D. odbijaju se kao neosnovane i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Zadru, presudom od 3. lipnja 2009. godine, broj K-64/01, proglasio je krivima opt. R. V. i opt. M. D. zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, i to opt. R. V. zbog zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 3. u svezi st. 1. KZ, a opt. M. D. zbog kaznenog djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 3. u svezi st. 1. i u svezi čl. 37. st. 1. KZ, a sve u svezi čl. 61. KZ te ih je na temelju istih zakonskih propisa osudio, opt. R. V. na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a opt. M. D. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i na temelju čl. 67. st. 1., 2. i 3. KZ prema optuženicima primijenio uvjetnu osudu i odredio da se izrečene kazne zatvora neće izvršiti ukoliko optuženici u vremenskom periodu od dvije godine ne počine novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 82. KZ od opt. M. D. oduzima se imovinska korist u ukupnom iznosu od 30.810,80 kn koji iznos je imenovani dužan uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 115/06, u nastavku: ZKP) optuženici su u cijelosti oslobođeni dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv opt. R. V. i opt. B. D. na temelju čl. 353. toč. 6. ZKP odbijena je optužba da bi počinili kaznena djela protiv službene dužnosti i to opt. R. V. zlouporabom položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 3. u svezi st. 1. i u svezi čl. 37. st. 1., a opt. B. D., poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 3. u svezi st. 1. i u svezi čl. 37. st. 1. a sve u svezi čl. 61. KZ.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka u tom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno preinači u odluci o kaznenoj sankciji i optuženicima izreknu bezuvjetne kazne zatvora.

O. R. V. žali se po branitelju A. S., odvjetniku iz Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženicu oslobodi od optužbe ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Optuženik M. D. žali se po braniteljici A. S., odvjetnici iz Z., iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

I Kž 655/09-3

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 14. kolovoza 2009. godine, broj KŽ-DO-1279/09, odustao je od dijela žalbe nižeg državnog odvjetnika, od žalbenog osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se djelomično prihvate žalbe optuženika u pogledu zastare radnje produljenog kaznenog djela počinjenog 18. lipnja 1999. godine, te žalba državnog odvjetnika u ostalom dijelu.

Žalbe opt. R. V. i opt. M. D. su djelomično osnovane, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žali se opt. M. D., ali ne navodi o kojoj postupovnoj povredi bi se radilo i u čemu bi se ona sastojala.

Stoga je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP i nije utvrđeno da bi bila ostvarena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Zbog povrede kaznenog zakona žali se državni odvjetnik ističući da inkriminacije koje se optuženicima stavljaju na teret treba sagledati kao jedinstveno kazneno djelo pa je tada ukupna protupravna imovinska korist 63.204,73 kn, što omogućava pravnu kvalifikaciju iz čl. 337. st. 4. KZ. Pri tome treba imati u vidu i jedinstveni cilj optuženika, te korištenje jedinstvene prilike, kao i način počinjenja djela, na temelju čega državni odvjetnik zaključuje da se radi o kolektivnom kaznenom djelu sastavljenom od više istovrsnih radnji, kada svaka pojedinačna radnja ne zastarijeva.

Državni odvjetnik je u pravu kada navodi da je moguće zbrajati pojedinačne iznose štete i djelo pravno označiti prema ukupnoj visini štete odnosno pribavljenoj imovinskoj koristi, ali jedino ukoliko je kod optuženika postojala jedinstvena namjera, koja je prethodno stvorena i koja je usmjerena na sve buduće pojedinačne radnje kojima će to djelo počiniti i kojom može biti obuhvaćen i ukupan iznos imovinske koristi pribavljene drugoj osobi, odnosno ukupan iznos prouzročene štete. Dakle, iznose je moguće zbrajati ovisno o utvrđenjima suda o subjektivnom elementu djela, međutim, u provedenom postupku ta jedinstvena namjera nije utvrđivana.

Kako se radi o činjeničnom pitanju, a zamjenik Glavnog državnog odvjetnika je odustao od djela žalbe nižeg državnog odvjetnika, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ta namjera se više ne može utvrđivati, jer bi to bilo na štetu optuženika.

Slijedom navedenog nije ostvarena povreda kaznenog zakona o kojoj govori državni odvjetnik.

S obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o produljenom kaznenom djelu kod kojeg svaka pojedina radnja ima obilježje kaznenog djela iz čl. 337. st. 3. KZ, što prihvaća i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, odustajući od žalbe nižeg državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio i zastaru pojedinih radnji iz produljenog kaznenog djela.

U takvoj situaciji sud prvog stupnja je trebao iz izreke presude samo ispustiti radnje produljenog kaznenog djela koje su u zastari, a ne odbiti optužbu.

I Kž 655/09-3

Iz razloga zbog kojih nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog povrede kaznenog zakona, osnovana je žalba optuženika iz istog žalbenog osnova.

Naime, i u odnosu na radnju od 18. lipnja 1999. godine iz produljenog kaznenog djela, nastupila je apsolutna zastara kaznenog progona (prije nego je spis zaprimljen na Vrhovni sud Republike Hrvatske na odlučivanje povodom žalbi na prvostupanjsku presudu), s obzirom da je od dana izvršenja te radnje protekao dvostruki zastarni rok propisan za kazneno djelo iz čl. 337. st. 3. KZ, odnosno deset godina od počinjenja kaznenog djela (čl. 20. st. 6. KZ).

Stoga je iz izreke pobijane presude trebalo ispustiti navedenu radnju, a zadržati činjenični opis inkriminacije za radnju za koju zastarni rok nije protekao, kako je to odlučeno pod toč. I. izreke ove presude.

Optuženici se žale i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja negirajući u žalbama međusobno poznanstvo i tvrdeći da nije dokazano da bi počinili kaznena djela za koja ih se tereti.

Protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je na temelju provedenog dokaznog postupka osnovano utvrdio da je opt. R. V., na nagovor opt. M. D. unijela u kompjuterski sustav banke lažni podatak da je opt. D. opunomoćenik po računu devizne štednje N. T.. Na taj način omogućila mu je protupravni prijenos dospjelih rata štednje sa računa N. T. na svoj račun, u iznosu navedenom u izreci ove presude.

Navedeno je utvrđeno na temelju provedenog računovodstveno-financijskog vještačenja. Vještak M. K. je u nalazu navela da je opt. R. V. u kompjuterski sustav „D.“, sa pristupnom šifrom …, unijela dana 8. rujna 1999. godine podatak da je opt. M. D. opunomoćenik N. T. i to na računima broj … i broj … a navedeno je potvrdio i svjedok D. P., rukovoditelj Odjela za rad sa stanovništvom u navedenoj banci. Upravo na temelju šifre svjedok P. je utvrdio da je upravo opt. R. V. učinila opisanu transakciju. Svjedok je opisao način rada u slučajevima kada se radilo o staroj deviznoj štednji štediša sa tzv. kriznog područja, s čime su djelatnici banke bili upoznati, a iskazao je i da je opt. V. sve radnje obavila mimo procedure i prenijela staru deviznu štednju N. T. na račun opt. D., bez da je N. T. podnijela zahtjev u vezi svojih štednih knjižica. Optuženik D. je podigao ukupno 7.820,00 DEM, a dio tih sredstava je bio od N. T. (2.680,00 DEM).

Kako je svjedok D. P., kao rukovoditelj u navedenoj banci, osoba koja je kvalificirana za utvrđivanje činjenica u vezi postupanja djelatnika banke sa starom deviznom štednjom, osnovano je sud prvog stupnja prihvatio iskaz tog svjedoka kao uvjerljiv i utvrdio da opt. V. nije postupila, u konkretnom slučaju, u skladu sa Zakonom o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometu zlata, te internim okružnicama. Unatoč nepostojanja potrebne dokumentacije omogućila je opt. D., na opisani način, stjecanje imovinske koristi u utvrđenom iznosu.

Logičkim zaključivanjem, na temelju svih provedenih dokaza, osnovano sud prvog stupnja zaključuje da je opt. V. sve radnje poduzela na poticaj opt. D., jer u protivnom ne bi imala razloga da počini ovo kazneno djelo, budući je novac podigao upravo opt. D.. Stoga nije osnovan niti žalbeni navod opt. D. da ne bi ostvario bilo kakvu korist.

I Kž 655/09-3

Iz svih navedenih razloga nisu osnovane žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Iako optuženici u uvodu žalbe ističu da se žale zbog odluke o kaznenoj sankciji, taj žalbeni osnov ne obrazlažu, dok državni odvjetnik u tom dijelu žalbe ističe da je sud prvog stupnja precijenio olakotne okolnosti, a izgubio iz vida da se radi o grubom zadiranju u deviznu štednju komitenata.

Razmatrajući odluku o kaznenim sankcijama, a imajući pritom u vidu da je zbog zastare iz činjeničnog opisa ispuštena jedna radnja, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, smatra da je uvjetna osuda, primijenjena po sudu prvog stupnja, kao mjera upozorenja primjerena kaznenopravna sankcija i da se i bez izvršenja kazne može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja. Uz sve utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika, posebno treba uzeti u obzir protek vremena od počinjenja djela, što je po prvostupanjskom sudu našlo adekvatnog odraza prilikom odabira kaznenopravne sankcije.

Stoga nema osnova za strože kažnjavanje, ali niti blaže, neovisno o tome što je iz činjeničnog opisa ispuštena jedna radnja počinjenja kaznenog djela zbog zastare, pa nisu prihvaćene žalbe zbog odluke o kazni.

Kako je pobijana presuda preinačena kao u toč. I. izreke ove presude, trebalo je uslijed toga pobijanu presudu preinačiti i u odluci o oduzimanju imovinske koristi koja je umanjena za iznos ostvaren radnjom koja je u zastari pa je odlučeno kao u toč. II. izreke.

S obzirom na sve navedeno, na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 23. studenoga 2009.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v. r.

Dražen Tripalo, v. r.