Legislator Case Law & Legislation
Rev-2241/1998-2 AI generated

Cohabitation co-ownership claim partially allowed; co-owner's purchase funds deemed contribution to property acquisition.

Case Number Rev-2241/1998-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court partially rejected the appeal, upholding the lower court's dismissal of the plaintiff's claim to establish co-ownership rights based on oral agreement. While the court found no legal basis for automatic co-ownership from a verbal contract, it recognized that the defendant purchased the property using the plaintiff's funds. Consequently, the court ordered the defendant to issue a title document reflecting the plaintiff's 50% share, reversing the lower court's refusal on this specific point.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima čl. 33.; Zakon o parničnom postupku čl. 353., 395. st. 2.: Where one party acquires real property using the funds of another, a co-ownership share may be established if the parties' intent to share ownership is proven, overriding the strict requirement for written transfer.

Keywords

AI generated
co-ownership establishment cohabitation property rights oral agreement validity funds contribution proof title document issuance real property acquisition Supreme Court review

Cited Legislation

AI generated
čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima
čl. 353. Zakona o parničnom postupku
Dio odluke ovoga suda - presuda kojom je odbijena revizija kao neosnovana - temelji se na odredbi čl. 353. Zakona o parničnom postupku.
čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2241/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. G. iz V. G., koju zastupa J. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika V. L. iz V. G., koga zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja prava suvlasništva nekretnina, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. ožujka 1998. godine, br. Gž 4532/97-4, kojom je preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 26. ožujka 1997. godine, br. P 221/94-29, u sjednici održanoj 24. siječnja 2001. godine,

presudio i riješio je:

Djelomično se odbija revizija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se ukida drugostupanjska presuda Županijskog suda u Zagrebu od 24. ožujka 1998. godine, br. Gž 4532/97-4, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, da je tuženik dužan izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu potrebnu za upis suvlasništva predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama na ime tužiteljice, jer će istu u protivnom zamijeniti ova presuda, kao i u odluci o parničnom trošku, pa se u tom ukinutom dijelu vraća predmet na ponovno odlučivanje drugostupanjskom - županijskom sudu.

Obrazloženje

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica u 1/2 idealnog dijela stana u V. G., K. D. …, koji je u ugovoru opisan kao kuća u nizu površine 85,31 m5, koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika i balkona, kao i suvlasnica 1/2 idelanog dijela garaže u V. G., K. D. 46, površine 14,36 m5, koje nekretnine su sagrađene na k.č.br. 206/1d k.o. V. G., a što je tuženik V. L. iz V. G., K. D. …, dužan priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu potrebnu za upis suvlasništva navedenih nekretnina u zemljišnim knjigama na ime tužiteljice, jer će istu u protivnom zamijeniti ova presuda kao i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 19.335,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

Drugostupanjski je sud u povodu žalbe tuženika preinačio prvostupanjsku presudu i u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, a ona je obvezana na isplatu parničnog troška u iznosu od 22.290,00 kn. Protiv drugostupanjske presude je tužiteljica pravovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, te predlaže da se preinače te presude i odbije žalba, te prihvati u cijelosti njezin tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Tuženik je bio nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu kojega je otkupio, kao i garažu, a po odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94 i 58/95 - dalje: Zakon o prodaji stanova). Stranke su živjele u vanbračnoj zajednici od 1985. do 1993. godine (uz prekid od travnja 1986. do rujna 1987. godine), te i u vrijeme kada je tuženik ugovorom od 16. ožujka 1993. godine otkupio stan i garažu.

To su utvrđenja sudova nižeg stupnja, a također i da je tuženik otkupio stan i garažu sa novčanim svotama tužiteljice, koje je imala položene na banki (koja novčana sredstva nisu bila zajednička imovina stranaka stečena u vanbračnoj zajednici).

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, a na temelju utvrđenja da su stranke za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice, zajednički odlučile kupiti predmetne nekretnine, da je postojala njihova obostrana volja da te nekretnine kupe za svoje stambene potrebe i da je tužiteljica ulaganjem svoje posebne imovine takovo stjecanje i omogućila.

Drugostupanjski sud, polazeći od stajališta da se pravo suvlasništva nekretnina ne stječe obećanjem ili usmenim sporazumom zbog čega tužiteljica nije mogla sa tuženikom sklopiti sporazum glede stana i garaže, prije nego ih je on stekao od ranijeg vlasnika, a da je samo on (a ne i tužiteljica) kao jedini nositelj stanarskog prava mogao otkupiti stan (garažu) po Zakonu o prodaji stanova zbog čega tužiteljica nema "nikakav pravni naslov a niti način stečenja prava suvlasništva", već ono što je dala tuženiku predstavlja njezino obveznopravno traženje, pa je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

Sporni stan je, prema odredbama Zakona o prodaji stanova u konkretnom slučaju mogao otkupiti samo tuženik kao nositelj stanarskog prava, a ne i tužiteljica iako je bila njegov vanbračni drug. Da su stranke zaključile i valjani usmeni sporazum za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina u korist tužiteljice, tužiteljica ne može steći pravo vlasništva (suvlasništva) samo na temelju tog pravnog posla zbog odredbe čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (koji je tada bio na snazi - "Narodne novine", broj 53/91 - dalje: ZOVO), jer se na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini stječe upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom.

Pravilno je stoga drugosutpanjski sud odbio dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim ona traži da se utvrdi njeno pravo suvlasništva u 1/2 dijela stana i garaže u V. G.

No, za dio odluke koji se odnosi i na odbijanje zahtjeva za izdavanje tabularne isprave za upis toga prava suvlasništva, zbog pogrešnog pravnog stajališta tog suda (drugostupanjskog) do sada je preuranjeno reći da isti nije osnovan.

Kako je rečeno i navedeno, samo je tuženik, kao nositelj stanarskog prava, mogao otkupiti stan i garažu.

Sudovi su (oba) utvrdili da su stan i garaža plaćeni novčanim sredstvima tužiteljice, kao njezine posebne imovine.

Valja ispitati volju stranaka u vrijeme kada je otkupljen stan i garaža, a u pravcu da li su se sporazumile stranke da će po otkupljivanju tih nekretnina tužiteljica dobiti dio (polovicu) istih na ime toga što je ona dala svoja novčana sredstva tuženiku za otkup stana i garaže.

Nema zapreke da se nakon otkupa stana po odredbama Zakona o prodaji stanova isti proda, preda ili otuđi na drugi način trećoj osobi, bez ikakovih ograničenja.

Po ocjeni ovoga suda, kupac stana i treća osoba, mogu se dogovoriti i sporazumiti o otuđenju i prije nego se otkupi stan. To se je - prema izjavi tužiteljice i utvrđenju oba nižestupanjska suda - dogodilo u ovom slučaju kada su se stranke sporazumile da će tuženik otkupiti stan sredstvima tužiteljice i za to dati (uložiti) njezinu posebnu imovinu, a da će - nakon otkupa - tužiteljici tuženik priznati dio suvlasništva otkupljenih nekretnina.

Budući da drugostupanjski sud nije ispitao prvostupanjsku presudu u dijelu kojim se traži izdavanje tabularne isprave u korist tužiteljice, zbog svog pogrešnog pravnog pristupa, ovaj Vrhovni sud po odredbi čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku ukinuo djelomično drugostupanjsku presudu i riješio kao u izreci.

Dio odluke ovoga suda - presuda kojom je odbijena revizija kao neosnovana - temelji se na odredbi čl. 353. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 24. siječnja 2001. godine.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.