Us-6500/2008-7 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Us-6500/2008-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Kosović Marković kao predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Eveline Čolović Tomić kao članica vijeća, te sudske savjetnice Ivane Mamić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja L. F. Z. iz P., R. I., zastupan po odvjetnici M. D. M. iz B., protiv rješenja tuženog Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, klasa: UP/II-942-01/06-01/145, ur.broj: 514-03-07/1-08-2 od 15. svibnja 2008., radi naknade za oduzetu imovinu, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 11. svibnja 2011.,

p r e s u d i o j e

Tužba se uvažava.

Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, klasa: UP/II-942-01/06-01/145, ur.broj: 514-03-07/1-08-2 od 15. svibnja 2008.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u I. županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava B., klasa: UP/I-943-01/03-01/44, ur.broj: 2163-07/03- 06-7 od 18. siječnja 2006., kojim je utvrđeno da tužitelj nema pravo na naknadu za oduzetu imovinu, upisanu u zk.ul.br. 110 k.o. L..

Tužitelj se ne slaže sa osporenim rješenjem pa predlaže da Sud tužbu uvaži i osporeno rješenje poništi.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja i predlaže da se tužba odbije.

Općinsko državno odvjetništvo u B., Građansko-upravni odjel, premda pozvano odgovor na tužbu nije dostavilo.

Tužba je osnovana.

Iz podataka spisa predmeta, proizlazi da je tužitelj podneskom od 3. siječnja 2003., na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, zatražio povrat odnosno naknadu za oduzetu imovinu i to za nekretnine upisane u zk.ul.br. 110 k.o. L.. Taj zahtjev tužitelja je odbijen, a što je potvrdilo i tuženo tijelo uz obrazloženje da se radi o optanskoj imovini koja je nacionalizirana talijanskom državljanu na temelju sporazuma sklopljenog između bivše FNRJ i Republike Italije kojim je riješeno pitanje naknade koju je trebala isplatiti talijanska vlada, pa da slijedom toga prijašnji vlasnik odnosno njegov nasljednik nemaju pravo na povrat te imovine.

Takav stav međutim, ovaj Sud ne prihvaća jer se ne temelji na podacima spisa predmeta.

Spisu prileži rješenje Općinskog sekretarijata za upravne i opće poslove općine U. br. UP/I-04/1-1992/1973 od 29. lipnja 1973., na koje se poziva prvostupanjsko tijelo, kojim je utvrđeno da su navedene nekretnine bivšeg vlasnika F. Z. prešle u društveno vlasništvo, nacionalizacijom po sili zakona temeljem članka 7a. stavak 1. Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća („Službeni list FNRJ“, 98/46, 35/48 i 63/48) kao da je strani državljan (talijanski). Istim rješenjem nije navedeno, a niti spisu prileži bilo koji drugi dokument iz kojeg bi bilo vidljivo da je F. Z. tada bio strani državljanin niti kojeg je bio državljanstva, što je za pravilno rješenje ove stvari bitno utvrditi.

Ako je točno da je prijašnji vlasnik predmetnih nekretnina F. Z. imao talijansko državljanstvo, što tek treba utvrditi, prema članku 79. točka 1. Ugovora o miru s Republikom Italijom zaključenog u Parizu dana 10. veljače 1947. savezničke zemlje pa tako i Jugoslavija stekle su pravo zaplijeniti, zadržati, likvidirati ili poduzeti drugu akciju u pogledu sve imovine, svih prava i interesa koje su na dan stupanja na snagu tog Ugovora postojale na njezinoj teritoriji, a pripadaju Italiji ili njenim državljanima. Točkom 3. toga članka, talijanska vlada obvezala se obeštetiti talijanske državljane čija bi imovina bila oduzeta po tom članku.

Na temelju te odredbe donesen je Zakon o prijelazu talijanske imovine na teritoriju FNRJ u državno vlasništvo FNRJ po Ugovoru o miru sa Italijom („Službeni list FNRJ“, br. 38/48) i Uredba o likvidaciji odnosa nastalih Zakonom o prelazu talijanske imovine na teritoriju FNRJ u državno vlasništvo FNRJ po Ugovoru o miru sa Italijom .- „Službeni list FNRJ“, br. 42/49).

Prema članku 1. toga Zakona, sva imovina, prava i interesi Italije i talijanskih državljana koji su na dan stupanja na snagu Ugovora o miru sa Italijom (15. rujna 1947.), postojali na teritoriju FNRJ, postaju u skladu s člankom 79. Ugovora o miru sa Italijom državno vlasništvo FNRJ.

Međutim, to ne obuhvaća imovinu talijanskih državljana na teritoriju koji je bio naknadno ustupljen Jugoslaviji, a što obuhvaća između ostalog područje I. pa tako i B.. Naime, prema točki 9. stavak 1. Priloga XIV Ugovora o miru s Italijom koji se po tom ugovoru u konkretnom slučaju primjenjuje, bilo je određeno da će imovina, prava i interesi talijanskih državljana stalno nastanjenih na ustupljenom teritoriju na dan stupanja na snagu Ugovora o miru, biti poštovani kao imovina drugih pod uvjetom da je stečena zakonito. Jugoslavija je nakon rečenog Ugovora o miru s Italijom donijela Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća („Službeni list“, 35/48) koji je stupio na snagu 28. travnja 1948. Istim su nacionalizirane i prenesene u državno vlasništvo sve nekretnine stranih državljana na području Jugoslavije pa tako i na ustupljenom teritoriju, koje su na dan stupanja toga zakona na snagu bile u vlasništvu stranaca, a slijedom toga i talijanskih državljana koji nisu bili stalno nastanjeni na tom teritoriju. Taj se zakon međutim nije odnosio na imovinu koja je 15. rujna 1947. bila u vlasništvu osoba trajno nastanjenih na ustupljenom teritoriju koji su optirali za talijansko državljanstvo. Ta imovina, naime, ima status optanske imovine koja je ostala u vlasništvu optanata sve do zaključenja sporazuma između FNRJ i Italijanske Republike o definitivnom reguliranju svih uzajamnih obveza ekonomskog i financijskog karaktera koji proističu iz Ugovora o miru i sukcesivnih sporazuma („Službeni list FNRJ-međunarodni ugovori, 2/56 od 18. prosinca 1954.) i Sporazuma između SFRJ i Italijanske Republike o primjeni Sporazuma od 18. prosinca 1954., zaključenog 3. srpnja 1965., kojima je riješena naknada za optansku imovinu. Pitanje te imovine regulirano je s još nekoliko sporazuma.

Međutim, kako se tuženo tijelo poziva na rješenje o nacionalizaciji koje se temelji na članku 7a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća prema kojoj odredbi su nacionalizirane određene nekretnine stranih državljana odnosno jugoslavenskih državljana koji su prešli u strano državljanstvo, a u rješenju je navedeno da je F. Z. strani državljan, u ponovljenom postupku nesporno treba utvrditi je li on bio strani državljanin u trenutku oduzimanja imovine odnosno je li bio talijanski državljan, te u skladu s time donijeti odgovarajuće rješenje.

Pri tome treba imati u vidu da prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Imovinsko-pravnog odjela ovog Suda od 8. veljače 2008. godine, osobe koje nisu državljani Republike Hrvatske (strani državljani i apatridi) imaju pravo na naknadu za oduzetu imovinu temeljem odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02), osim u slučaju kada je pitanje naknade za njihovu oduzetu imovinu riješeno međudržavnim sporazumima.

Navedene osobe izjednačene su u svojim pravima s državljanima Republike Hrvatske glede naknade za oduzetu imovinu, osim prava na restituciju kada se priznavanje tog prava protivi drugim zakonima koji određuju na kojim nekretninama strane osobe ne mogu imati ni steći pravo vlasništva, u kojem slučaju te osobe imaju pravo na naknadu umjesto restitucije.

Stoga ukoliko je F. Z. imao neko drugo državljanstvo, a ne talijansko, treba utvrditi ima li Republika Hrvatska s tom državom međudržavni sporazum, jer ako nema, tada bi tužitelj ostvarivao pravo na naknadu.

Trebalo je stoga, temeljem članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92), tužbu uvažiti i osporeno rješenje poništiti, s time da tuženo tijelo donese novo rješenje pridržavajući se prema odredbi članka 62. istog Zakona pravnog shvaćanja Suda i njegovih primjedaba u pogledu postupka.

U Zagrebu 11. svibnja 2011.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Mamić, v.r.

Marina Kosović Marković, v.r.