Rev-2963/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2963/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Augusta Husinca, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T.G. iz V., koga zastupa T.T., odvjetnik u Z., protiv tuženice "C. - o. " d.d. iz Z. i M.V. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 21. srpnja 1992. br. Gž 4694/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. veljače 1992. br. Pn 891/88, u sjednici održanoj dana 25. lipnja 1993.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 1,755.000 hrvatskih dinara zajedno s kamatama i parničnim troškom dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije. Traži trošak postupka revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Javni tužitelj Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Tužitelj u reviziji osnovano tvrdi da je vozač automobila koji je sudjelovao u štetnom događaju teško povrijedio propise o sigurnosti prometa na javnim putovima. Tu okolnost su sudovi nižega stupnja imali na umu prilikom donošenja svojih odluka u ovom parničnom predmetu.

U dosadašnjem postupku utvrđeno je da se tužitelj predmetne zgode, koja se odigrala noću, kao pješak kretao kolnikom 1,5 m udaljen od njegova ruba, te da se nije primakao rubu ni tada kada je opazio vozilo koje se kreće tom stranom kolnika njemu ususret. Po odredbi čl. 98. st. 1. i 2. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama ("Službeni list" 63/80), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, pješak se ne smije u pravilu kretati i zadržavati na kolniku. Ako se pješak kreće kolnikom, on se mora kretati što bliže rubu i to veoma pažljivo i na način kojim ne ometa ili ne sprečava promet vozila.

Kako se tužitelj spomenute zgode kretao na navedenoj udaljenosti od ruba kolnika, tj. 1,5 m nije postupao u skladu sa spomenutom zakonskom normom. Stoga su sudovi nižega stupnja su pravilno ocijenili da je i ta činjenica u uzročnoj vezi sa štetnom posljedicom. Na temelju toga ti sudovi su također dalje pravilno zaključili da je tužitelj doprinio štetnoj posljedici.

Zbog značaja pak i težine kršenja propisa o sigurnosti prometa na javnim putovima od strane vozača automobila s jedne, te tužitelja s druge strane, ovaj sud smatra u potpunosti pravilnim stajalište tih sudova da tuženica odgovara tužitelju za štetu u opsegu od 90%.

Sud prvog stupnja je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vještaka da su kod tužitelja nastupile trajne posljedice tjelesnih ozljeda što ih je dobio u štetnom događaju koje su smanjile njegovu životnu aktivnost za 35%. Uzimajući u obzir njegovu životnu dob te prirodu tih trajnih posljedica koje se očituju u vrtoglavicama, glavoboljama i omaglicama ovaj sud smatra jednako kao i sudovi nižega stupnja, da primjereno zadovoljenje tužitelju zbog duševnih boli radi smanjenja njegove životne aktivnosti čini iznos od 1,000.000 hrvatskih dinara.

Visina naknade svih ostalih vrsta zatražene nematerijalne štete sudovi nižega stupnja utvrdili su u iznosima koje je tužitelj zatražio.

Iz svih navedenih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo pa stoga revizija nije osnovana, te ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 25. lipnja 1993.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.