Rev-1291/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1291/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja P. Z. iz O., zastupanog po punomoćniku N. D., odvjetniku iz O., protiv tuženog H. Ž. iz O., zastupanog po punomoćniku J. dr M., odvjetniku iz O., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 20. prosinca 1990. br. Gž-4271/1990-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 21. svibnja 1990. br. P-433/1990-8, u sjednici održanoj dana 16. siječnja 1992.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e:

Presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda kojom je odbijen, tužitelj s tužbenim zahtjevom da mu tuženi isplati naknadu za ležarinu i čuvanje čamca i frižidera za razdoblje od 16. srpnja 1986. do 16. travnja 1990. godine u iznosu od 15.420,00 din sa sporednim potraživanjima. Tužitelj je obvezan da tuženom naknadi parnični trošak.

Protiv presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Drugostepeni je sud pravilno potvrdio presudu prvostepenog suda kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom da mu tuženi isplati naknadu za ležarinu i čuvanje čamca i frižidera, koje se stvari nalaze u kući tužitelja u V., jer je utvrđeno da_ tuženi nije u pravnom odnosu s tužiteljem u vezi navedenih stvari, već sa svojom kćerkom, koja je bila supruga tuženog. Utvrđeno je naime, da je u parnici za utvrđenje bračne tečevine tuženog i kćerke tužitelja zaključena nagodba prema kojoj su te stvari pripale u vlasništvo tužitelja, ali su ostale u posjedu kćerke tužitelja, sve dok bivši bračni drugovi konačno ne riješe pitanje stana. Posjed navedenih stvari kćerka tužitelja ostvarivala je držeći ih u kući tužitelja u Vodicama po prećutnom sporazumu sa tužiteljem besplatno, a u tu kuću tuženi nakon prekida zajednice života nije dolazio. Uostalom, kad je tuženi i prije konačnog rješenja stambenog pitanja sa kćerkom tužitelja htio kao vlasnik preuzeti sporne stvari, tužitelj je to, prema utvrđenju suda, onemogućio.

Kad je kraj takvog stanja stvari odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom pravilno je primijenjeno materijalno pravo, pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu. (Član 393. Zakona o parničnom postupku, koji je temeljem člana 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske, "NN" br. 53/1991).

U Zagrebu, 16. siječnja 1992

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.