Legislator Case Law & Legislation
Gž-620/2009-2 AI generated

Appeal allowed: Donor's prior knowledge of donor's incapacity negates 'no cause' for lawsuit under ZPP Art. 157.

Case Number Gž-620/2009-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The appellate court allowed the appellant's appeal regarding court costs, overturning the first-instance ruling that ordered the appellant to pay fees. The court found that while the defendant admitted the claim, she had prior knowledge of the appellant's mental incapacity and could have resolved the matter privately, thus giving 'cause' for the lawsuit. Consequently, the court applied Article 154 of the Civil Procedure Act instead of Article 157, awarding the appellant the litigation costs.

Legislator headnote

AI generated

Art. 157 ZPP; Art. 154 ZPP: Where a defendant admits the claim but had prior knowledge of the plaintiff's incapacity and could have resolved the dispute privately, the condition of 'no cause for lawsuit' is not met, and the plaintiff is entitled to litigation costs under Art. 154 ZPP.

Keywords

AI generated
Civil Procedure Act litigation costs admission of claim mental incapacity cause for lawsuit donation contract appellate review

Cited Legislation

AI generated
Art. 157 ZPP
Art. 154 ZPP
Art. 155 ZPP
Art. 380 t.3 ZPP
Tbr.7. t.1 Odvjetnička tarifa
Tbr.10 Odvjetnička tarifa

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Gž-620/09-2

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominko kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. V. iz V. M. a, zastupanog po posebnoj skrbnici M. V.1 iz V. M., a ona po punomoćniku S. G.-G., odvjetnici iz K., protiv tužene M. V.2 iz K., zastupane po punomoćniku P. L., odvjetniku iz B., radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, te radi poništenja ugovora o darovanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude na temelju priznanja Općinskog suda u Bjelovaru broj P-1626/08-14 od 9. ožujka 2009. godine, dana 4. lipnja 2009. godine,

r i j e š i o j e

Žalba tužitelja se uvažava pa se odluka o troškovima postupka sadržana u točki III izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Bjelovaru broj P- 1626/08-14 od 9. ožujka 2009. godine preinačuje tako da glasi:

„Nalaže se tuženoj M. V.2 iz K. tužitelju N. V. iz V. M. naknadi parnični trošak u iznosu od 1.372,50 kuna u roku od 15 dana.“

U preostalom ne pobijanom dijelu (točka I i II izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje:

Točkom III izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Bjelovaru broj P-1626/08-14 od 9. ožujka 2009. godine tužitelju N. V. je naloženo da tuženoj M.

V.2 naknadi parnični trošak u iznosu od 610,00 kuna.

Protiv navedene odluke žalbu izjavljuje tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/88 – u daljnjem tekstu:ZPP), pa predlaže da ju Županijski sud u Bjelovaru preinači na način da dosudi parnični trošak tužitelju, ili da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Sud prvog stupnja pobijanom odlukom obvezuje tužitelja da naknadi parnični trošak tuženoj, i to pozivom na odredbu čl.157. ZPP-a. To stoga što utvrđuje da je tužena priznala tužbeni zahtjev prije upuštanja u raspravljanje o predmetu spora, i stoga što po ocjeni suda tužena nije dala povoda za tužbu, jer u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju rješenje o oduzimanju poslovne sposobnosti tužitelju još nije bilo pravomoćno, i jer se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio tuženoj radi sporazumnog raskida ugovora o darovanju.

Osnovano tužitelj u svojoj žalbi ukazuje na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, jer je sud prvog stupnja prilikom donošenja navedene odluke pogrešno primijenio odredbu čl.157. ZPP-a.

Naime, odredbom čl.157. ZPP-a je propisano da će tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak ako tuženik nije dao povoda za tužbu, i ako je u odgovoru na tužbu, odnosno na pripremnom ročištu, a ako se ne održava pripremno ročište – onda na glavnoj raspravi, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev.

Nije sporno da je tuženik priznao tužbeni zahtjev u odgovoru na tužbu. Međutim, pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da je u konkretnom slučaju bila ispunjena i druga pretpostavka za primjenu navedene zakonske odredbe, odnosno da tuženik nije dao povoda za podnošenje tužbe.

Naime, tužitelj je u predmetnoj parnici podnio tužbu radi utvrđenja ništavosti ugovora o darovanju, odnosno radi poništenja navedenog ugovora, i radi brisanja prava vlasništva darovanih nekretnina sa imena tužene i ponovnog upisa prava vlasništva na ime tužitelja.

U okolnostima pod kojima je došlo do sklapanja spornog ugovora o darovanju, temeljem kojeg se je tužena na darovanim joj nekretninama i upisala kao vlasnik u zemljišnoj knjizi, nije postojala obveza prethodnog obraćanja tužitelja tuženoj za izvan sudsko rješenje nastalog spora, jer je tužena zasigurno kao majka tužitelja, obzirom na prirodu bolesti svoga sina, morala znati za mane njegove volje, pa je stoga i ona, ukoliko je to stvarno i željela, mogla inicirati mirno razrješenje situacije nastale provedbom sklopljenog ugovora o darovanju.

Dakle, obzirom da je tužena svojom slobodnom voljom pristala na sklapanje ugovora o darovanju sa svojim bolesnim sinom, kojem još u tom momentu nije bila oduzeta poslovna sposobnost ali koji zbog svoje psihičke bolesti nije bio sposoban za donošenje odluka u raspolaganju svojom imovinom, i da je ona to zasigurno znala odnosno morala znati jer se je radilo o njoj bliskoj osobi, to je onda pogrešan zaključak suda da tužena svojim postupcima nije dala povoda za podnošenje predmetne tužbe, a onda je pogrešan i zaključak o ispunjenju propisanih pretpostavki za primjenu odredbe čl.157. ZPP-a.

Stoga je u konkretnom slučaju o troškovima postupka valjalo odlučiti primjenom odredbe čl.154.st.1. ZPP-a, a primjenom te odredbe pravo na naknadu troškova pripada tužitelju. Trošak tužitelja na koji on ima pravo primjenom navedene odredbe, i odredbe čl.155. ZPP-a, sastoji se od troškova zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, a taj trošak, primjenom odredbi Tbr.7. t.1. i Tbr.10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 91/94, 37/95 i 59/07 – u daljnjem tekstu Odvjetnička tarifa), iznosi ukupno 1.372,50 kuna, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 610,00 kuna (zajedno sa PDV-om), i od troška sastava žalbe u iznosu od 762,50 kuna (zajedno sa PDV-om).

Zbog navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.3. ZPP-a, uvažiti žalbu tužitelja, i preinačiti pobijano rješenje kao u izreci.

U Bjelovaru, 4. lipnja 2009. godine.

S U D A C:

Antun Dominko v.r.