I Kž-492/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Neve Šibl, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Ane Garačić, Katice Jelić i Marijana Hranjskog, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. M., zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 26. travnja 1996. godine, br. K 1/96, u sjednici održanoj 12. svibnja 1999. godine, u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Tomislava Dujmića,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-492/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Županijski sud u Rijeci proglasio je krivim opt. Z.M. zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. u vezi čl. 157. st. 1. KZRH, opisanog u izreci te presude, te mu primjenom čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 492/1996-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Neve Šibl, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Ane Garačić, Katice Jelić i Marijana Hranjskog, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. M., zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 26. travnja 1996. godine, br. K 1/96, u sjednici održanoj 12. svibnja 1999. godine, u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Tomislava Dujmića,
p r e s u d i o j e :
U povodu žalbe optuženog, po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pravnoj oznaci djela, te se presuđuje da je opt. Z.M. činjenjem zbog kojeg je proglašen krivim presudom suda prvog stupnja počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 3. KZ, pa se po istom zakonskom propisu osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.
Žalba opt. Z.M. odbija se kao neosnovana i u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Županijski sud u Rijeci proglasio je krivim opt. Z.M. zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. u vezi čl. 157. st. 1. KZRH, opisanog u izreci te presude, te mu primjenom čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
Protiv te presude žali se optuženi zbog odluke suda o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženom izreče blaža kazna.
Vračajući spis, državni odvjetnik Republike Hrvatske, predložio je da se žalba odbije kao neosnovana.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu optuženik kada se žali zbog odluke suda o kazni.
Optuženi prigovara odluci suda prvog stupnja navodeći da sud u procesu odmjeravanja kazne nije cijenio da je ranijom odlukom suda prvog stupnja, koja je bila ukinuta, optuženom izrečena identična kazna zatvora, a u ponovljenom postupku su se pojavile nove olakotne okolnosti zbog kojih
mu je trebala biti izrečena blaža kazna. Prije svega to su okolnosti pod kojima se optuženi odlučio da ipak upravlja vozilom, te je nadalje u ponovljenom postupku utvrđena manja brzina vožnje optuženog kritične zgode. Optuženikov život, tvrdi se u žalbi, ukazuje da se radi o izuzetno socijaliziranoj osobi on je, naime, izabran među kandidate državne reprezentacije, o čemu svjedoči potvrda Hrvatskog biljarskog saveza (list 109 spisa). Sve su to okolnosti koje upućuju da je kazna trebala biti blaža.
Međutim, po utvrđenju ovog suda drugog stupnja sud prvog stupnja je pravilno svoju odluku o kazni temeljio po ocijeni relevantnih olakotnih i otegotnih okolnosti. Optuženik je već ranije osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela (Općinski sud Opatija br. K 115/92) i u više navrata je prekršajno kažnjavan, te okolnosti je sud prvog stupnja pravilno cijenio kao otegotne, ove okolnosti bez obzira na utvrđene olakotne okolnosti po svojoj vrijednosti ukazuju da se optuženom nije mogla izreči blaža kazna za tako teško kazneno djelo.
Prema tome, po utvrđenju ovog suda drugog stupnja kazna zatvora u trajanju od dvije godine primjerena je društvenoj opasnosti djela i ličnosti samog optuženika i ta kazna ostvariti će svrhu kažnjavanja iz čl. 50. KZ.
Kazneni zakon koji je stupio na snagu 1. siječnja 1998. godine blaži je za počinitelja, pa je ovaj sud drugog stupnja, po službenoj dužnosti primjenio blaži kazni (čl. 3. KZ) i preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela, te utvrdio da je optuženi činjenjem zbog kojeg je proglašen krivim počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 3. KZ.
Zbog svega navedenog, trebalo je, temeljem čl. 387. i čl. 390. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 12. svibnja 1999. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Ileana Vinja, v.r.
Neva Šibl, v.r.