Legislator Case Law & Legislation
Psz-92/1992-4 AI generated

Psz-92/1992-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Psz-92/1992-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, Jakoba Miletića i Gordane Gasparini kao članova vijeća, te višeg stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenog E.C. iz Z., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, od 27. ožujka 1992. godine br. 196/92, radi prekršaja iz čl. 187. st. 2. Zakona o obrani, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 5. travnja 1993. godine,

Legislator headnote

AI generated

Psz-92/1992-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Kažnjeni je predložio da sud zahtjev uvaži, pobijano rješenje izmijeni temeljem čl. 136. st. 2. Zakona o prekršajima a podredno da pobijano rješenje ukine.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz-92/1992-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, Jakoba Miletića i Gordane Gasparini kao članova vijeća, te višeg stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenog E.C. iz Z., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, od 27. ožujka 1992. godine br. 196/92, radi prekršaja iz čl. 187. st. 2. Zakona o obrani, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 5. travnja 1993. godine,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Republičkog vijeća za prekršaje Republike Hrvatske odbijena je žalba kažnjenog E.C. kao neosnovana i potvrđeno rješenje Suca za prekršaje grada Zagreba od 12. prosinca 1991. godine br. II-JS-D-242/91 kojim je kažnjeni proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 187. st. 2. Zakona o obrani (dalje: ZO) izvršenog na način pobliže opisan u izreci rješenja suca za prekršaje te mu izrečena novčana kazna u iznosu od 25.000 HRD.

Protiv ovog rješenja kažnjeni je podnio pravovremen, potpun i dopušten zahtjev za sudsku zaštitu zbog povrede materijalnog zakona i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja time da je naveo da nije samovoljno napustio svoju jedinicu u 5. brigadi 1. bataljuna te da nije ni počinio djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret.

Kažnjeni tvrdi da mu je dostavljen mobilizacijski poziv na adresu oca, da se odazvao na poziv iako je imao drugi ratni raspored i drugo zborište, da se vratio u vojnu bolnicu i zatražio savjet od pretpostavljenih koji su ga zbog nedostatka ljudi zadržali u bolnici rekavši mu da će upravnik bolnice riješiti njegov slučaj sa Sekretarijatom NO Općine Trnje.

Kažnjeni je predložio da sud zahtjev uvaži, pobijano rješenje izmijeni temeljem čl. 136. st. 2. Zakona o prekršajima a podredno da pobijano rješenje ukine.

Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske dostavilo je ovome sudu spise prekršajnog postupka bez odgovora na zahtjev.

Zahtjev nije osnovan.

Razmotrivši spise prekršajnog postupka, kao i navode zahtjeva za sudsku zaštitu, ovaj je sud ocijenio da se u ovoj pravnoj stvari nije ostvario ni jedan od razloga za sudsku zaštitu propisanih odredbom čl. 135. Zakona o prekršajima ("Narodne novine", br. 2/73, 5/73, 9/80, 25/84, 52/87, 43/89, 8/90, 30/90, 41/90 i 59/90 - dalje: ZP). Naime, prema izvješću zapovjednika 5. brigade I.T. od 7.XI. 1991. godine kažnjeni je 4.XI. 1991. godine samovoljno napustio vojnu službu u svojoj jedinici. Kažnjeni ne obrazlaže koji bi to razlozi

navodili

zapovjednika

brigade

da

baš

za

kažnjenog sačini izvješće o samovoljnom napuštanju vojne službe kad ti navodi ne bi bili istiniti. Ovaj sud ne nalazi da bi postojali razlozi koji bi dovodili u sumnju izvještaj zapovjednika 5. brigade na kojem, očito, prekršajni organi temelje pobijane odluke (obzirom da je kažnjeni poricao postojanje prekršaja). Prema čl. 187. st. 2. Zakona o obrani prekršaj čini vojni obveznik koji samovoljno napusti vojnu službu, a to je u konkretnom slučaju učinio kažnjeni. Pritom valja navesti da mobilizacijski poziv obvezuje vojnog obveznika na postupanje kakovo je u istom navedeno sve dok nadležni organi u propisanom postupku poziv ne opozove ili ne odredi drugačije. Kažnjeni ni ne tvrdi da je mobilizacijski poziv u odnosu na njega opozvan ili pak izmijenjen, a rukovoditelji kažnjenog u vojnoj bolnici nisu mogli samostalno s pravnim učinkom određivati da li kažnjeni treba postupati prema mobilizacijskom pozivu ili ne.

Zbog navedenih je razloga ovaj sud suglasan s ocjenom Republičkog vijeća za prekršaje Republike Hrvatske da je sudac za prekršaje imao valjanu osnovu za ocjenu da je kažnjeni počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

Iz navedenih razloga proizlazi da pobijanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu kažnjenog te je temeljem čl. 136. i 137. ZP u svezi sa čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 53. /91) kao zakon Republike Hrvatske, zahtjev kažnjenog odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu, 5. travnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Boris Guttmann v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. E.C., Z.,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom.