Gž R-243/2019-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-243/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljanom od sudaca ovog suda Andree Boras- Ivanišević, kao predsjednice vijeća, Luke Grgata, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Borisa Mimice, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. T., OIB: ..., iz K. L., zastupan po punomoćniku P. T., odvjetniku u S., protiv tuženika J. R., OIB: ..., zastupan po punomoćniku A. K. dipl. iur. kod tuženika, radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pr-1073/15, od 29. studenog 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 28. studenog 2019.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj: Pr-1073/15. od 29. studenog 2018.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja donio je presudu kojom je suđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu sklopljen između tužitelja i tuženika po kojem je tužitelj obavljao poslove "šalterskog djelatnika II" od 13. kolovoza 2015. pod poslovnim brojem tuženika M-50518,

Tuženik je dužan u roku od 8 dana vratiti tužitelja na rad na radno mjesto koje odgovara njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti utvrđenoj po specijalisti medicine rada, a čiji je nalaz i mišljenje sastavni dio ove presude.

Tuženik je dužan u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u paušalnom iznosu od 2.000,00 kn uvećano za PDV od 25%."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 400,00 kn sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku odluku iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupka ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/11, 148/11, 25/13, 28/13. i 89/14. - dalje: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja prihvati žalbu kao osnovanu, preinači prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev prihvati kao osnovan.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba tužitelja nije osnovana.

Tužitelj zahtjev temelji na činjenicama;

- da je tužitelj započeo raditi kod tuženika Ugovorom o radu na radno mjesto "mladić sobe " od 27. lipnja 1996., a da je radio i na radnom mjestu "mladić kuhinje" kao i "kuhar", za koje radno mjesto da je 6. prosinca 1999. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme,

- da je Rješenjem HZMO-a, Područna služba u Rijeci 115994 od 7. listopada 2005. te prema nalazu i mišljenju vještaka Područne službe u Splitu, broj dnevnika 469-I/05 od 11. srpnja 2005., utvrđeno je da kod tužitelja postoji profesionalna nesposobnost za rad uz kontraindikacije: bez rada na terenu, bez rada na brodu, bez stajanja i hodanja, bez rada s vodom i bez dizanja i nošenja tereta,

- da je tuženik bez obzira što je tužitelj po zanimanju kuhar sukladno preostaloj radnoj sposobnosti tužitelju ponudio obavljanje poslova radnog mjesta šalterskog djelatnika II u Agenciji S., koje poslove je tužitelj prihvatio i počeo ih obavljati od 1. siječnja 2011.,

- da je u postupku pokrenutom na zahtjev tužitelja radi priznanja prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, rješenjem HZMO-a –Područne službe u Splitu br. 115182 od 5. svibnja 2014., tužitelju odbijen zahtjev za priznavanje prava na opću nesposobnosti za rad, međutim da je u tom postupku utvrđena prof. nesposobnost za rad, te pored dotadašnjih utvrđenih kontraindikacija: isključenje rada na terenu, rada na brodu, stajanja i hodanja, bez rada s vodom, bez dizanja i nošenja tereta, da su utvrđene i nove kontraindikacije, a to je rad bez dugotrajnog sjedenja i rada sa strankama,

- da je temeljem navedenog rješenja tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu,

- da je 1. siječnja 2015. u Jadroliniji stupio na snagu novi Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta,

- da je nakon zaprimanja rješenja HZMO-a –Područne službe u Splitu br. 115182 od 5. svibnja 2014., tuženik tužitelju uručio osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu, na koji je tužitelj u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava kojeg je putem pošte poslao tuženiku 28. kolovoza 2015., a tuženik ga zaprimio 31. kolovoza 2015.

Prethodno navedeno među strankama nije sporno.

Međutim, sporno je među strankama je li tuženik imao mogućnost tužitelja rasporediti na radno mjesto koje bi odgovaralo preostaloj radnoj sposobnosti tužitelja, sukladno postojećim radnim mjestima prema Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta od 1. siječnja 2015, te je li tuženik imao mogućnost tužitelju prilagoditi obavljanje dosadašnjeg posla sukladno njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti.

Nakon tako provedenog postupka prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev. Stajalište prvostupanjskog suda, za koje je dao jasne i valjane razloge, prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

Prema nalazu i mišljenju vještaka dr. specijaliste medicine rada M. V. B., tužitelj nije sposoban za poslove administrativnog službenika, odnosno šalterskog službenika II, ali kod tužitelja ne postoji opća radna nesposobnost, što upućuje da postoji preostala radna sposobnost. Međutim, kod tuženika više ne postoje radna mjesta koja bi se mogla prilagoditi tužiteljevoj preostaloj radnoj sposobnosti.

Dakle, pozivajući se na odredbe članka 41. i članka 115. stavak 1. točka 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17.), pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev.

U žalbi tuženik ponavlja razloge već istaknute u postupku, a na koje je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge, pa navodima u žalbi nije dovedena u sumnju prvostupanjska presuda.

Odluka o trošku postupka temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP, budući da tužitelj u parnici nije uspio. Tuženik je pravilno popisao trošak postupka.

Stoga je valjalo temeljem članka 368. stavak 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovnu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Splitu 28. studenog 2019.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.