Revr-60/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 60/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, mr. sc. Andrije Earakovića, mr. sc. Lucije Čimić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz O., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik iz R., protiv tuženika Dom zdravlja, O., kojeg zastupaju punomoćnici D. Č. i D. M., odvjetnici iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gospiću od 22. studenog 2005. godine broj: Gž-463/05-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću od 6. svibnja 2005. godine broj: P-279/02-33, u sjednici održanoj dana 13. rujna 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika se prihvaća, ukida se presuda Županijskog suda u Gospiću od 22. studenog 2005. godine broj: Gž-463/05-2 i Općinskog suda u Gospiću od 6. svibnja 2005. godine broj: P-279/02-33 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

«I. Poništava se odluka tuženika o otkazu ugovora o radu (redoviti otkaz – poslovno uvjetovani) br. 315/2002 od 11. srpnja 2002. g. kao i odluka-zaključak o odbijanju prigovora br. 346/2002 od 31. srpnja 2002. g.

II. Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu tuženika po njegovim odlukama iz prethodne točke izreke presude nije dopušten i da radni odnos tužitelju nije prestao te se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na poslove doktora opće medicine grupa poslova 13.1. vrlo složeni poslovi prevencije, dijagnostike, terapije i intervencije ili druge slične poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i pri tom ne umanjujući mu stečena prava.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 11.285,00 kn sve navedeno u roku od 8 dana računajući od dana presude».

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju s prijedlogom da se odbije kao neosnovana.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 111/99. i 117/03. – dalje: ZPP) revizijski sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda drugostupanjskog suda, suprotno navodima u reviziji, nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja. Osnovano međutim tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Nije sporno da je tuženi odlukom od 11. srpnja 2002. godine tužitelju redovito otkazao ugovor o radu uz obrazloženje da je radom u privatnoj praksi ostalih liječnika opće medicine u Otočcu uz zakup prestala potreba za obavljanjem tih poslova u Domu zdravlja i tuženik ne obavlja djelatnost opće medicine u Otočcu. Tuženik stoga da nije u mogućnosti postupiti po presudi Županijskog suda u Gospiću broj Gž-92/01 od 28. ožujka 2002. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P-5/01 od 31. srpnja 2001. godine, kojom mu je naloženo da tužitelja vrati na poslove doktora opće medicine.

Prema pravnom shvaćanju sudova nižeg stupnja odluka o otkazu ugovora o radu nije zakonita u suštini zbog toga što tuženik nije ponudio tužitelju druge odgovarajuće poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi unatoč tome što je prestala potreba za obavljanje poslova doktora opće medicine u ambulanti Doma zdravlja O.. Prema obrazloženju prvostupanjske presude utvrđeno je da je tuženik primio u radni odnos na neodređeno vrijeme dvije liječnice na polove doktora opće medicine i to dr. M. M.-L. s početkom rada 19. ožujka 2001. godine i dr. I. B. s početkom rada 22. prosinca 2003. godine, a da prethodno nije pružio mogućnost tužitelju za ta radna mjesta kako bi se postupilo po pravomoćnoj odluci suda.

Prema odredbi čl. 113. st. 1. Zakona o radu («Narodne novine» broj 137/04 – pročišćeni tekst, dalje: ZR, uz napomenu da je članak 106. u pročišćenom tekstu postao članak 113.) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog, ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima (čl. 113. st. 2. ZR). Sudovi nižeg stupnja nepravilno su primijenili odredbu čl. 113. st. 2. ZR. Iz obrazložena nižestupanjskih presuda proizlazi da prema pravnom shvaćanju sudova nižeg stupnja poslodavac postupa suprotno toj zakonskoj odredbi i kada je bio u mogućnosti zaposliti radnika na drugim poslovima znatno prije otkazivanja ugovora o radu, a i nakon donošenja odluke o otkazu. U smislu te zakonske odredbe relevantno je vrijeme donošenja odluke o otkazu, tj. može li poslodavac u vrijeme otkazivanja ugovora o radu zaposliti radnika na nekim drugim poslovima. U konkretnom slučaju odluku o otkazu tuženik je donio 11. srpnja 2002. godine, a prema navodima u obrazloženju prvostupanjske presude radni odnos sa dr. M. M.-L. zasnovao je 19. ožujka 2001. godine. Tuženika se ne može teretiti da je u srpnju 2002. godine (kada je tužitelju otkazao ugovor o radu) postupio suprotno odredbi čl. 113. st. 2. ZR zbog toga što nije u ožujku 2001. godine tužitelja zaposlio na nekim drugim poslovima. Mogućnost zapošljavanja tužitelja na nekim drugim poslovima nakon otkaza ugovora o radu

- u ovom slučaju u prosincu 2003. godine, dakle, nakon godinu dana i pet mjeseci – također ne čini odluku o otkazu nezakonitom. Od poslodavca se ne može zahtijevati da sklopi ugovor o radu s radnikom kojem je otkazao ugovor o radu i koji mu je protivnik u parnici u kojoj se odlučuje o zakonitosti tog otkaza.

Zbog tih razloga je temeljem čl. 395. st. 2. ZPP revizija tuženika prihvaćena te su presude sudova nižeg stupnja ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovnom postupku potrebno je raspraviti sporno pitanje na koje je ukazano, tj. je li tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu (u srpnju 2002.) mogao zaposliti tužitelja na drugim poslovima, pri čemu treba imati na umu da se tuženika ne može obvezivati da tužitelja vrati na točno određene poslove (radno mjesto «doktor opće medicine grupa poslova 13.1»), ako to nije moguće, a tuženik tvrdi da mu je naložena nemoguća činidba.

U Zagrebu, 13. rujna 2006. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.