Revr-1227/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1227/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića kao predsjednika vijeća, Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. G. iz N. S., koju zastupa punomoćnica J. B., kao osoba koja je u radnom odnosu u SSSH S., protiv tuženice S.

I. iz S., koju zastupa punomoćnik K. T., odvjetnik u S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Virovitici poslovni broj Gž-118/09-2 od 4. lipnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slatini poslovni broj P-296/08 od 24. studenog 2008., u sjednici održanoj 7. listopada 2009.

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev utvrđeno je da je ništava odluka tuženice od 21. srpnja 2008. o otkazu ugovora o radu tužiteljici te je naloženo tuženici vratiti tužiteljicu na rad i to na poslove „prodavača“ te joj naknaditi troškove postupka u iznosu 74,40 kn.

Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Suprotno revizijskim navodima u postupku koji je prethodio reviziji nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) jer nižestupanjske presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama.

Predmet spora je zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti redovitog, poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu koji je u pobijanoj odluci prihvaćen iz dva temeljna razloga:

- jer je tužiteljica po utvrđenju drugostupanjskog suda bila na rodiljnom dopustu do 20. srpnja 2008., što proizlazi iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda u V. (list 28) te je pobijana odluka o otkazu protivno čl. 70. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04 i 137/04 – pročišćeni tekst – dalje: ZR) donesena već 21. srpnja 2008. time da je tuženici to bilo poznato,

- jer otkaz nije bio obrazložen u smislu čl. 111. st. 2. ZR.

Konačno, u vezi pitanja postojanja prava na sudsku zaštitu nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužiteljica prethodno tuženici kao poslodavcu podnijela pravovremeno u roku od 15 dana od dostave odluke o otkazu zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava preko pošte putem preporučene pošiljke u smislu čl. 126. st. 1. ZR te je u daljnjem roku iz st. 2. čl. 126. ZR podnijela tužbu nadležnom sudu.

Kako tuženica i u revizijskom stadiju postupka osporava prednja utvrđenja sudova u postupku koji je prethodio reviziji, u prvom redu valja reći da je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je tužiteljica postupila suglasno odredbama čl. 126. st. 1. i 2. ZR pa su ispunjene procesne pretpostavke za ostvarivanje zaštite povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, a činjenica što tuženica koja je obaviještena o prispijeću preporučene pošiljke eventualno nije bila upoznata s njenim sadržajem zbog nepodizanja pošiljke, ne može ići na teret tužiteljice.

U pogledu pitanja vezanih za dopuštenost predmetnog otkaza, valja reći da prema čl. 70. st. 1. ZR pored ostalog, za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta te 15 dana od prestanka korištenja tog prava poslodavac ne može otkazati ugovor o radu osobi koja se koristi tim pravom. U smislu odredbe čl. 70. st. 2. ZR otkaz je ništav ako je na dan otkazivanja poslodavcu bilo poznato postojanje navedene okolnosti ili ako radnik u roku od 15 dana od dostave otkaza obavijesti poslodavca o postojanju te okolnosti te o tome pridonese odgovarajuću potvrdu ovlaštenog liječnika ili drugog ovlaštenog tijela.

U konkretnom slučaju, drugostupanjski sud je u suštini polazeći od ovlaštenja iz čl. 373. a. st. 1. t. 2. ZPP i ocjene isprava koje se nalaze u spisu zaključio da se tužiteljica do dana prije dana otkazivanja nalazila upravo na rodiljnom dopustu, a ne na bolovanju.

Tu odlučnu činjenicu bilo je naime moguće utvrditi na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda u V. klasa: UP/I-502-06/11, ur.broj: 338- 10-35-08-02 od 24. siječnja 2008. koje se nalazi u spisu neovisno o tome kako je tu ispravu ocijenio prvostupanjski sud u svojoj odluci.

Iz te isprave slijedi da je tužiteljici u trajanju od 21. siječnja 2008. do 20. srpnja 2008. priznato pravo na naknadu plaće upravo za korištenje rodiljnog dopusta do jedne godine života djeteta.

Kako je tužiteljici ugovor o radu otkazan već 21. srpnja 2008., dakle unutar razdoblja od 15 dana od prestanka korištenja tog prava, a poslodavcu je u vrijeme otkazivanja bilo poznato postojanje navedene okolnosti jer je opisano rješenje dostavljeno tuženici, otkaz je ništav obzirom da je donesen protivno zabrani otkazivanja u smislu odredbi čl. 70. st. 1. i 2. ZR.

To sve prihvaća i revizijski sud jer je predmetni ugovor o radu nedopušteno tužiteljici otkazan protivno apsolutnoj zabrani otkaza iz čl. 70. st. 1. ZR.

Zbog toga u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, a prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

Na osnovu rečenog valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu.

U Zagrebu, 7. listopada 2009.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.