Criminal appeal upheld; lower court acquitted defendant on drug charge due to unreliable witness testimony.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the lower court's acquittal and remanded the case for retrial before a new panel. The first-instance court had acquitted the defendant of drug trafficking based on the unreliable testimony of a witness who admitted to chronic drug use and psychiatric treatment. The appellate court found this reasoning insufficient because it ignored corroborating evidence from other witnesses and the defendant's own testimony, establishing that the prosecution's case was not proven beyond reasonable doubt.
Legislator headnote
AI generatedčl. 354. toč. 3. ZKP; čl. 463. st. 1. ZKP; čl. 373. st. 1. ZKP; čl. 388. st. 3. ZKP: An acquittal based solely on the unreliable testimony of a drug-dependent witness is erroneous when corroborating evidence exists; the case must be remanded for a full re-evaluation of all evidence.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-420/00-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. D., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 196. st. 2. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj K-5/98 od 20. travnja 2000. godine, u sjednici održanoj dana 12. studenog 2002. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjeno vijeće.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijski je sud u Dubrovniku temeljem čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (ZKP) oslobodio optužbe Z.D. da bi počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 196. st. 2. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske (OKZRH) i temeljem čl. 123. st. 1. ZKP riješio da troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Temeljem čl. 463. st. 1. ZKP od svjedoka L.V. oduzet je piz opojne droge heroina težine 0,01 g.
Protiv ove presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja predloživši da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu državnog odvjetnika nije podnesen.
čl. 373. st. 1. ZKP spis je dostavljen Prije održavanja sjednice vijeća temeljem
Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledavanje.
Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da se pobijana presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.
I po ocjeni ovoga suda ne može se, za sada, prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da nije dokazano da je optuženik prodao svjedoku L.V. za iznos od 100,00 kn jedan "piz" opojne droge heroina.
Taj zaključak sud temelji na ocjeni iskaza svjedoka L.V., koji smatra nepouzdanim s obzirom da iz njegovog iskaza proizlazi da je u vrijeme događaja uzimao sve vrste opojnih droga, da se liječio kod psihijatra i uzimao sedative, radi čega se njegov iskaz "treba uzeti s rezervom" i samo na njemu ne može se, po ocjeni toga suda, temeljiti sudska odluka.
Osnovano žalitelj ističe da je sud ispustio iz vida da je svjedok V. saslušavan, ne samo neposredno nakon događaja, pred istražnim sucem, 21. ožujka 1996. godine, kada bi, eventualno, njegovo psihičko stanje izazvano zlouporabom droge moglo biti od utjecaja na vjerodostojnost njegovog iskaza, nego i na glavnim raspravama 12. veljače 1997. i 20. travnja 2000. godine, kada je iskazivao, kao i pred istražnim sucem, da je piz heroina kupio od optuženika i događaj opisivao na isti način, a na posljednjoj raspravi svjedok je rekao da više ne uzima drogu i da sedative uzima samo povremeno.
S pravom se ukazuje u žalbi i na iskaze svjedoka, policajaca M.B. i D.R., koji potvrđuju iskaz svjedoka V. da je 20. ožujka 1996. godine u dva navrata bio predveden u policijsku postaju, pri čemu prvi puta nije uza se imao drogu, već samo novac, a drugi puta, nakon susreta sa optuženikom, da je imao heroin, ali sada više ne i novac.
Prema tome, i po ocjeni ovoga suda ne može se prihvatiti zaključak suda prvog stupnja o tome da nije dokazano da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo, jer da iskaz svjedoka V. nije dovoljno pouzdan za donošenje sudske odluke, radi čega je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i ukinuta pobijana presuda.
U ponovnom postupku sud će detaljno, pažljivo i sa potrebnom kritičnošću ocijeniti sve provedene dokaze i tek nakon toga donijet će novu odluku.
Iz naprijed iznesenih razloga riješeno je kao u dispozitivu, time da je određeno da će se ponovni postupak provesti pred potpuno izmijenjenim vijećem (čl. 388. st. 3. ZKP).
U Zagrebu, 12. studenog 2002. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Snježana Mrkoci, v.r.
Milan Gudelj, v.r.