Gzz-32/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzz-32/1997-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, mr. Jasne Brežanski, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. R. iz S., kojega zastupa punomoćnik V. Lj., odvjetnik u S., protiv tuženika M. M. iz Z., kojega zastupa punomoćnik M. U., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i izdavanja isprave, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 2. lipnja 1997. godine broj Gt-200/97, protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu od 10. prosinca 1996. godine broj P-1297/96, u sjednici održanoj dana 30. rujna 1997. godine,

r i j e š i o j e :

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se prihvaća te se ukida presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu od 10. prosinca 1996. godine broj P-1297/96 i predmet se vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu od 10. prosinca 1996. godine suđeno je:

" p r e s u d i o j e :

Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik osobnog vozila marke "Volkswagen Golf"

1.8 GL, srebrna 7F, kabriolet, br. šasije …, pa je tuženik dužan u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja ispustiti tužitelju ispravu podesnu za upis prava vlasništva na ovom vozilu, odnosno mogućnost registracije ovog vozila na ime tužitelja, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

r i j e š i o j e :

Utvrđuje se da je tužitelj povukao prijedlog za izdavanje privremene mjere kojom je tuženiku bilo zabranjeno otuđenje i opterećenje osobnog vozila pobliže opisanog u izreci presude."

Navedena prvostupanjska presuda dostavljena je punomoćnicima stranaka s time da tuženik nije izjavio žalbu protiv presude na temelju priznanja te je ista postala pravomoćna.

Protiv ove pravomoćne presude na temelju priznanja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiglo je 2. lipnja 1997. godine pod brojem Gt-200/97 zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92. - dalje ZPP), navodeći da je sud unatoč priznanju tužbenog zahtjeva trebao postupiti u smislu čl. 221. st. 1. ZPP.

Naime, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske smatra da su u ovoj pravnoj stvari stranke nedopušteno raspolagale svojim pravima i da je na nedopuštenost raspolaganja upozoravao sud već sadržaj tužbe u kojem tužitelj nije navodio valjani dokaz o stjecanju prava vlasništva na spornom automobilu ni pružio dokaz - ugovor o prodaji pri čemu stranke prešućuju da se protiv njih vodi kazneni postupak radi krivičnog djela iz čl. 206. i 208. KZRH s time da tužitelj samo spominje policijsku kontrolu i carinski postupak vođen upravo u svezi s automobilom koji je predmet tužbenog zahtjeva.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je predložilo da sud zahtjev za zaštitu zakonitosti prihvati i pobijanu presudu na temelju priznanja ukine.

Pravovremen, potpun i dopušten zahtjev za zaštitu zakonitosti sud prvog stupnja dostavio je primjenom čl. 390. st. 1. spomenutog zakona u svezi sa čl. 408. st. 2. ZPP na odgovor tužitelju.

Tužitelj je u odgovoru na zahtjevu za zaštitu zakonitosti naveo da je zahtjev podignut po proteku zakonskog roka te predložio da sud zahtjev odbaci kao nepravovremen.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Prije svega na prigovor tužitelja da je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut po proteku roka valja navesti da taj prigovor nije osnovan.

Ovo iz razloga što se zahtjev može podići u smislu čl. 401. st. 2. toč. 1. ZPP u roku od tri mjeseca od dana kada se ta odluka više nije mogla pobijati žalbom. Pobijana presuda dostavljena je punomoćniku tuženika 14. veljače 1997. godine te je rok za pobijanje presude na temelju priznanja žalbom isticao 3. ožujka 1997. godine (s obzirom da je zadnji dan roka 1. ožujka 1997. godine subota - za sud neradni dan pa prema čl. 112. st. 4. ZPP rok ističe protekom prvog idućeg radnog dana tj. 3. ožujka 1997. godine).

Prema čl. 401. st. 2. toč. 1. ZPP rok od tri mjeseca počinje teći 4. ožujka 1997. godine i završava 4. lipnja 1997. godine (čl. 112. st. 3. ZPP).

Kako je zahtjev za zaštitu zakonitosti zaprimljen u sudu 3. lipnja 1997. godine to proizlazi da je isti podignut pravovremeno.

Tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio da sud utvrdi tužitelja vlasnikom automobila marke "Volkswagen Golf" 1.8 GL srebrna 7F, kabriolet sa izvornim brojem šasije koji glasi ...

Uz tužbu tužitelj je priložio dokaz o vlasništvu automobila istog proizvođača i istog tipa motornog vozila samo što je oznaka šasije - izvorni broj bio …(2) koji je privremeno oduzet po MUP-u RH PU s. -d. … policijske stanice od M.P. temeljem potvrde od 8. siječnja 1989. godine da bi potom bilo isto motorno vozilo vraćeno tužitelju prema potvrdi 9. listopada 1996. godine od AMK S.

Iz obrazloženja zaključka Ministarstva financija carinska uprava RH Carinarnice Split klasa UP/I- 415-05/96-01/463 Ur.br. 513-02-51-02-96-2 od 3. listopada 1996. godine koje je dostavljeno kao prilog tužbi proizlazi da je broj šasije spornog automobila krivotvoren, da je poništena registracija motornog vozila s registarskom oznakom …

Navedene okolnosti koje proizlaze iz dokaza dostavljenih uz tužbu upućuju na osnovanost tvrdnji Državnog odvjetništva Republike Hrvatske da se radi o tome da je presuda na temelju priznanja utemeljena na nedopuštenim raspolaganjima stranaka.

Ovo iz razloga što ugovor o prodaji motornog vozila sa krivotvorenim brojem šasije ne može predstavljati valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na automobilu koji ima izvorno drugi broj šasije i koji u pravnom prometu predstavlja drugu stvar (res species). U situaciji kada tužitelj traži da mu tuženik prizna pravo vlasništva na automobilu koji nosi izvorni broj šasije …(2) za koji nema zaključen ugovor o prodaji (prodaja se odnosi na automobil s drugim - falsificiranim brojem šasije) za koji nema podataka da ga je vlasnik prije otuđenja stekao po pravno dopuštenoj pravnoj osnovi priznanje tužbenog zahtjeva predstavlja nedopušteno raspolaganje stranaka.

Kako je u postupanju suda prvog stupnja ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP to je primjenom čl. 408. st. 2. u svezi sa čl. 394. st. 1. ZPP zahtjev za zaštitu zakonitosti uvažen, pobijana presuda na temelju priznanja ukinuta i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će provođenjem dokaza utvrditi da li je tužitelj ili njegov pravni prednik pribavio stvar (osobni automobil sa izvornim brojem šasije) od stvarnog vlasnika valjanim pravnim osnovom i zakonitim načinom stjecanja prava i nakon toga donijeti novu odluku.

U Zagrebu, 30. rujna 1997. godine.

Predsjednik vijeća:

Vjera Delić, v.r.