Psz-182/1991-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz 182/1991-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, Borisa Guttmanna i Gordane Gasparini kao članova vijeća i stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenoga Javnog željezničko transportnog poduzeća S., S. sekcija P., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje Republike Hrvatske od 5. IX. 1991. broj J-440/91, radi prekršaja iz čl. 86. st. 1. toč. 17. i st. 2. Zakona o zaštiti od požara, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 29. ožujka 1993.,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem odbijena je žalba kažnjenog poduzeća protiv rješenja Suca za prekršaje Općine Ploče od 7. lipnja 1991. broj 274/91, kojim je kažnjeno novčanom kaznom u iznosu od 12.000 dinara, a zbog počinjenog prekršaja iz čl. 86. st. 1. toč. 17. i st. 2. Zakona o zaštiti od požara, pobliže opisanog u izreci prvostepenog rješenja.

U zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjeno poduzeće u stvari ne poriče da je počinilo predmetni prekršaj, ali objašnjava razloge koji su do toga doveli. Predlaže stoga da Vrhovni sud Republike Hrvatske njegov zahtjev za sudsku zaštitu uvaži.

Republičko vijeće za prekršaje dostavilo je spise predmeta bez odgovora na zahtjev. Zahtjev nije osnovan.

Kako ni kažnjeno poduzeće (a ni odgovorna osoba u poduzeću) u provedenom postupku nije poreklo da je počinilo prekršaj opisan u izreci prvostepenog rješenja, zakonito je po mišljenju ovoga suda postupio Sudac za prekršaje kada je ovo djelo kažnjenog poduzeća pravno okvalificirao kao prekršaj i iz čl. 68. st. 1. toč. 5. Zakona o zaštiti od požara, te istima izrekao kazne.

Kraj ovako utvrdjenog činjeničnog stanja navodi i prigovori kažnjenoga izneseni u zahtjevu za sudsku zaštitu o razlozima zbog kojih je došlo do predmetnog prekršaja nisu odluči za rješenje stvari, niti mogu kažnjeno poduzeće osloboditi od utvrdjene prekršajne odgovornosti.

Pregledom spisa prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio nadalje da u provedenom postupku nije učinjena ni takva povreda pravila postupka koja je utjecala ili mogla utjecati na zakonito donošenje rješenja.

Izrečena kazna odmjerena je u granicama zakona, a Republičko vijeće za prekršaje je, uvažavajući sve odlučne činjenice ocijenilo da nije prestroga, a samo je to vijeće ovlašteno da ocjenjuje primjerenost izrečene kazne.

Iz navedenih razloga sud smatra da ne postoji ni jedan od razloga iz čl. 135. Zakona o prekršajima za pobijanje rješenja Republičkog vijeća za prekršaje, te je zahtjev za sudsku zaštitu kažnjenog poduzeća neosnovan.

Trebalo je stoga temeljem čl. 136. i 137. Zakona o prekršajima u vezi sa čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 29. ožujka 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Jakob Miletić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. Javno željezničko transportno poduzeće S. - Saobraćajna sekcija P.,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom (2x).