I Kr-338/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 338/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. P., zbog kaznenog djela iz članka 192. stavka 1. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Rijeci od 11. svibnja 2011. broj K-85/09 (Kv-I-178/11), u sjednici održanoj 1. lipnja 2011.,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev osuđenog S. P. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci od 15. travnja 2010. broj K-85/09, potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. rujna 2010. broj I Kž- 622/10-5, S. P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom iz članka 192. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08.) pa je na temelju te odredbe, uz primjenu članka 57. stavka 4. točke c) Kaznenog zakona, osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine.

Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne zatvora od 8. veljače 2011.

Osuđenik je putem branitelja, odvjetnika G. M., podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem navodi da mu nije bilo cijenjeno olakotnim da je otac djeteta u dobi četiri godine, čijem uzdržavanju je redovno doprinosio.

Dostavljajući ovaj zahtjev Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, prvostupanjski sud - Županijski sud u Rijeci - predložio je odbijanje zahtjeva.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, kojemu je spis dostavljen u skladu s odredbom članka 416. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj

I Kr 338/11-4

110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06.), mišljenja je da zahtjevu ne treba udovoljiti.

Zahtjev nije osnovan.

Ublažavanje pravomoćno izrečene kazne je prema odredbi članka 414. Zakona o kaznenom postupku dopušteno samo kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Za kazneno djelo iz članka 192. stavka 1. Kaznenog zakona zbog kojeg je osuđenik proglašen krivim zaprijećena je kazna zatvora od tri do dvanaest godina.

Prilikom odmjeravanja kazne osuđeniku primijenjen je institut sudskog ublažavanja kazne iz članka 57. stavka 2. Kaznenog zakona, a ne postoji niti jedan od zakonskih razloga za zakonsko ublažavanje kazne iz članka 57. stavka 1. tog Zakona.

Odredbom članka 57. stavka 4. točke c) Kaznenog zakona propisano je da se, ako je za kazneno djelo propisana kazna zatvora najmanje tri godine zakonskim ublažavanjem kazna može ublažiti do najmanje jedne godine, a sudskim ublažavanjem do dvije godine zatvora.

Dakle, kazna zatvora na koju je osuđen S. P. najmanja je moguća kazna koju mu je, u odsustvu okolnosti iz kojih bi proizlazio neki od razloga za zakonsko ublažavanje kazne, bilo moguće izreći, pa daljnje ublažavanje te kazne nije moguće.

Slijedom iznesenog, nema uvjeta za izvanredno ublažavanje kazne iz članka 414. Zakona o kaznenom postupku, pa je na temelju članka 416. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku valjalo zahtjev osuđenika odbiti, kako je i riješeno u izreci.

U Zagrebu 1. lipnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.