Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-781/2014-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the question raised is factual, not a uniform law application issue.

Case Number Rev-x-781/2014-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's extraordinary appeal as inadmissible. The appellant argued that the lower court's decision relied on a non-uniform interpretation of law regarding long-term tenancy, but the court found the core issue to be a dispute over specific factual findings rather than a general legal principle. Consequently, the court ruled that the appeal failed to meet the statutory requirements for admissibility under the Civil Procedure Act.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku: An extraordinary appeal is inadmissible if the contested issue is merely factual rather than a material or procedural question of general importance for the uniform application of law.

Keywords

AI generated
extraordinary appeal inadmissible appeal uniform application of law factual question civil procedure act tenancy dispute legal uniformity

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 392. st. 2. ZPP
ZPP za dopuštenost izvanredne revizije, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP i čl.
čl. 392.b st. 2. ZPP
ZPP i čl. 392.b st. 2. ZPP valjalo reviziju tužitelja-protutuženika odbaciti kao nedopuštenu.
čl. 35. st. 1. Zakona o sudovima
Ovo stoga što se problem ujednačene prakse na razini jednog županijskog suda u smislu odredbe čl. 35. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05 i 160/07) ima rješavati na odjelskoj sjednici tog suda i time ostvariti jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Cited Case Law

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 781/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja-protutuženika H.-I. d.o.o., drugo tužitelja-protutuženika H.-P. p. d.o.o. i trećetužitelja-protutuženika H.-C. d.o.o., svi iz Z., koje zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i p. d.o.o. u Z., protiv tuženika-protutužitelja M. Č. iz Z., koga zastupa punomoćnik N. R. odvjetnik u Z., radi iseljenja i donošenja presude koja nadomješta ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4129/13-3 od 18. ožujka 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-413/02- 100 od 7. veljače 2013., u sjednici održanoj 16. prosinca 2014.,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika-protutužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja usvojen je tužbeni zahtjev za iseljenje tuženika- protutužitelja iz stana u Z., …, pobliže opisanog u toč. I. izreke odluke, te za predaju navedenog stana u posjed I. tužitelju-protutuženiku H.-I. d.o.o., uz naknadu troškova postupka u iznosu 100,00 kn. U toč. II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev II. i III. tužitelja-protutuženika kao neosnovan. Prema toč. III. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev za donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, u odnosu na navedeni stan. U toč. IV. izreke određeno je da II. i III. tužitelji-protutuženici sami snose svoje parnične troškove.

Presudom suda drugog stupnja odbijena ja žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke. Rješenjem istog suda odbačena je kao nedopuštena žalba tuženika-protutužitelja u odnosu na toč. II. i IV. izreke presude, te je ujedno odbijen u st. II. rješenja zahtjev II. tužitelja- protutuženika H.-P. p. d.o.o. i III. tužitelja-protutuženika H.-C. d.o.o. za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika-protutužitelja.

Protiv drugostupanjske presude tuženik-protutužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) navodeći da odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni a o tom pitanju revizijski sud već je zauzeo shvaćanje, međutim odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi iz st. 1. ovog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, s time da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koje se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži i određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloga zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju je riječ i u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe.

U konkretnom slučaju tužitelj je u reviziji naznačio pitanje:

"da li na temelju dugogodišnjeg trajnog korištenja stana od strane osobe kao stanara, bez formalne odluke vlasnika stana, sud smije cijeniti kao odlučnu činjenicu ne postojanje sporazuma stranaka kao razlog nepriznanja stanarskog prava?"

Imajući na umu navedeno, valja reći da je riječ o pitanju činjenične naravi, a ne o materijalnopravnom ili postupovnopravnom pitanju koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To stoga jer se u istom osporavaju činjenična utvrđenja a s tim u vezi i pogrešna primjena materijalnog prava, a koja utvrđenja ovise o okolnostima konkretnog slučaja. Stoga nije niti odlučno pozivanje tužitelja u reviziji na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženoj u odlukama Rev-1322/1992 i Rev-407/07. Okolnost što o ovom pravnom pitanju postoji različita praksa Županijskog suda u Zagrebu, a na što revizija ukazuje, također nije u konkretnom slučaju razlog za dopuštenost izvanredne revizije. Ovo stoga što se problem ujednačene prakse na razini jednog županijskog suda u smislu odredbe čl. 35. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05 i 160/07) ima rješavati na odjelskoj sjednici tog suda i time ostvariti jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Obzirom na izloženo, u predmetnoj situaciji nije ispunjen minimum uvjeta propisani čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP i čl. 392.b st. 2. ZPP valjalo reviziju tužitelja-protutuženika odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 16. prosinca 2014.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v.r.