Rev-1326/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vladimira Drakulića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. i A.Z., oboje iz Z., … , zastupani po T.T. i I.U., odvjetnicima iz Z., protiv tuženice "C. " - o. d.d. Z., … , radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 27. listopada 1992. broj Gž-8244/92 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. srpnja 1992. broj Pn-4682/91, u sjednici održanoj dana 9. studenog 1994.,
Legislator headnote
AI generatedRev-1326/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: "Tužiteljica "C. "-o. d.d. dužna je platiti tužitelju V.Z. 1,517.200 HRD, a II-tužiteljici A.Z. 1,850.800 HRD, sve sa kamatama tekućim od 13. srpnja 1992. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koju određuje čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju ZOO, kao zakon Republike Hrvatske, te im naknaditi parnični trošak u iznosu od 103.096 HRD sve u roku od 15 dana.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1326/1993-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vladimira Drakulića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. i A.Z., oboje iz Z., … , zastupani po T.T. i I.U., odvjetnicima iz Z., protiv tuženice "C. " - o. d.d. Z., … , radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 27. listopada 1992. broj Gž-8244/92 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. srpnja 1992. broj Pn-4682/91, u sjednici održanoj dana 9. studenog 1994.,
presudio je i riješio je:
I. Revizija tužitelja V.Z. odbija se kao neosnovana a djelomično u odnosu na ovog tužitelja prihvaća revizija tužene i preinačuju presuda Okružnog suda u Zagrebu od 27. listopada 1992. broj Gž-8244/92 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. srpnja 1992. broj Pn-4682/91, tako da je tužena "C. "-o. d.d. dužna tužitelju V.Z. platiti iznos od 1.284 kn sa kamatama koje teku od 13. srpnja 1992. do isplate po stopi koju određuje čl. 277. Zakona o obveznim odnosima sve to u roku od 15 dana.
II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva na ime nematerijalne štete u iznosu od 1.500 kn tužitelj V.Z. se odbija.
U odnosu na tužbeni zahtjev za tuđu pomoć za ovog tužitelja preko iznosa od 34 kn nižestupanjske presude se ukidaju i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
III. Revizija tužiteljice A.Z. odbija se kao neosnovana.
Odbija se kao neosnovana i revizija tužene u odnosu na ovu tužiteljicu u dijelu koji se odnosi na nematerijalnu štetu (u dijelu kojim je ovoj tužiteljici na ime nematerijalne štete dosuđen iznos od 1.801 kn) a usvaja u dijelu kojim je ovoj tužiteljici na ime tuđe pomoći dosuđena naknada štete preko iznosa od 51 kn i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
IV. Ukida se u cijelosti i odluka o parničnim troškovima.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:
"Tužiteljica "C. "-o. d.d. dužna je platiti tužitelju V.Z. 1,517.200 HRD, a II-tužiteljici A.Z. 1,850.800 HRD, sve sa kamatama tekućim od 13. srpnja 1992. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koju određuje čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju ZOO, kao zakon Republike Hrvatske, te im naknaditi parnični trošak u iznosu od 103.096 HRD sve u roku od 15 dana.
Odbija se I-tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1,300.000 HRD, a II-tužiteljca sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1,750.000 HRD."
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tužitelji zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložili da se njihovi tužbeni zahtjevi u cijelosti usvoje.
Reviziju je izjavila i tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se tužbeni zahtjev tužitelja V.Z. odbije preko iznosa od 734 kn i tužbeni zahtjev tužiteljice A.Z. preko iznosa od 921 kn.
Odgovori na revizije nisu podneseni.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija tužitelja nije osnovana a revizija tužene osnovana je samo djelomično. Neosnovano tužitelji revizijski razlog bitne povrede ZPP opravdavaju tvrdnjom da presudi suda drugog stupnja nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama. To zbog toga jer presuda suda drugog stupnja sadrži sve što presuda mora sadržavati po odredbama ZPP.
Odlučujući o žalbi tužitelja sud drugog stupnja ocijenio je sve odlučne žalbene navode pa se zbog toga neosnovano u reviziji tvrdi da je u postupku učinjena bitna povreda iz st. 1. čl. 354. u svezi st. 1. čl. 375. ZPP i bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP.
U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Zbog izloženog tužitelji neosnovano ističu revizijski razlog bitne povrede ZPP.
Tužitelji neosnovano ističu revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno na njihovu štetu.
Naprotiv opravdano tužena ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
To zbog toga jer je u odnosu na tužitelja V.Z. utvrđeno da je zbog ozljeda pretrpio fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od sedam dana, boli srednjeg intenziteta u trajanju od deset dana, manje boli kroz vrijeme od četrnaest dana i povremene manje boli u trajanju oko dva mjeseca.
S obzirom na takav intenzitet boli i vrijeme njihovog trajanja ovaj sud smatra da je po tom osnovu primjerena naknada štete u iznosu od 300 kn (a ne 400 kn kako su to ocijenili sudovi nižeg stupnja).
Zatim je utvrđeno da je ovaj tužitelj pretrpio strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana.
Ovaj revizijski sud smatra da je po osnovi straha primjerena naknada štete u iznosu od 200 kn (a ne u iznosu od 300 kn kako su to ocijenili sudovi nižeg stupnja).
Zbog izloženog je tužbeni zahtjev tužitelja za fizičke boli preko iznosa od 300 kn i za strah preko iznosa od 200 kn odbijen.
Tužiteljeva radna i opća sposobnost trajno je smanjena za 15% a kada se ima u vidu i dob tužitelja (31 godinu u trenutku ozljeđivanja) onda je i po mišljenju ovog suda primjerena naknada štete za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 750 kn kako su to ocijenili i sudovi nižeg stupnja pa revizija ni tužitelja V.Z. ni tužene u tom dijelu nisu osnovane.
Tužiteljica A.Z. pretrpila je fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od osam dana, zatim srednjeg intenziteta u trajanju od osama dana, boli manjeg intenziteta u trajanju od dvadeset dana i povremene boli manjeg intenziteta u trajanju od dva mjeseca.
Ova tužiteljica pretrpila je i jak strah u trajanju od dva dana.
Opća i radna sposobnost ove tužiteljice trajno je smanjena za 20%.
S obzirom na takav intenzitet fizičkih i duševnih boli i njihov intenzitet kao i intenzitet i vrijeme trajanja straha i ovaj revizijski sud primjerenom naknadom štete smatra za fizičke boli iznos od 450 kn a za strah u iznosu od 300 kn kao i za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 1.000 kn kako su to utvrdili i sudovi nižeg stupnja i zato u tom dijelu revizije stranaka nisu osnovane.
Međutim, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno kod utvrđenja visine štete za tuđu pomoć i njegu jer se visine ove štete utvrđuju prema cijenama u vrijeme kada je pomoć pružana a prema netto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojoj je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu.
Ako pak takva osoba ne postoji, visina naknade štete za tuđu pomoć i njegu dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni suda temeljem odredbe čl. 223. ZPP.
Visina naknade štete za tuđu pomoć i njegu ne može se utvrđivati prema cijenama ustanove koja pomoć i njegu nije pružala.
Zbog svega izloženog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 9. studenog 1994.
Predsjednik vijeća:
Vladimir Drakulić v.r.