Rev-833/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 833/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i mr. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. b. d.d. Z., protiv tužene M. R., Đ., koju zastupa I. D., odvjetnik iz Đ., radi pobijanja dužnikovih radnji, odlučujući o reviziji tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Koprivnici od 30. studenoga 2000. godine broj Gž-896/00-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đurđevcu od 28. travnja 2000. godine broj P-94/00-29, na sjednici održanoj dana 12. veljače 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Koprivnici, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 30. studenoga 2000. godine broj Gž-896/00-2 potvrdio presudu Općinskog suda u Đurđevcu od 28. travnja 2000. godine broj P-94/00-29, kojom je utvrđen nepravovaljanim, bez pravnog učinka darovni ugovor, kojim je P. R. prenio vlasništvo automobila Ford Mondeo, reg.br. … na tuženu M. R. i to u onom dijelu, koji je potreban za ispunjenje tužiteljeve tražbine prema P. R. u svoti od 272.472,97 kn sa zateznom kamatom od 20. kolovoza 1996. godine do isplate, te je naloženo tuženoj trpjeti, da tužitelj svoju tražbinu prema P. R. u svoti od 272.472,97 kn sa zateznom kamatom od 20. kolovoza 1996. godine do isplate namiri prodajom automobila Ford Mondeo reg.br. …, a ujedno je tuženoj i naloženo da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u svoti od 7.400,00 kn.

Protiv te presude tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji navodi da je sud donio odluku bez usmene neposredne javne rasprave, a drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode i odlučnu činjenicu da je P. R. potpisao mjenicu u ime tvrtke R. d.o.o., glavnog dužnika, a ne kao jamac. Isto tako je odlučna činjenica da je tužena zbog bolesti bila spriječena zaključiti ugovor prilikom kupoprodaje automobila 1993. godine, pa je ugovor sklopio njezin suprug P. R.. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine presude nižestupanjskih sudova, te predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana dala je odgovor na reviziju ističući neosnovanost revizije, te predložila da ovaj sud reviziju odbije kao neosnovanu. Posebno upućuje na okolnost da je sporni darovni ugovor sastavljen kada je P. R. došao u poslovne teškoće.

Državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbe ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Također nije ostvarena niti koja druga od bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP, a posebno ne na način kako to navodi revizija. Navodi u reviziji, da je sud donio odluku i odlučio o tužbenom zahtjevu bez usmene, neposredne javne rasprave, je bez ikakovog osnova. Iz sadržaja spisa proizlazi da je održano šest ročišta za glavnu raspravu, a na svakome je prisutan punomoćnik tužene, a presudu je sud donio prema odredbi čl. 335. st. 3. ZPP. U odnosu na ocjenu dokaza valja reći da prema odredbi čl. 8. ZPP sud prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. U provedenom postupku je utvrđeno da je P. R. kupio automobil, koji je predmet ove parnice 15. travnja 1993. godine, a na temelju spornog darovnog ugovora vlasništvo automobila je prenijeto na ime tužene 16. siječnja 1996. godine. Mjenicu, koja je izdana kao osiguranje za zajam, koji je tužitelj dao tvrtci R. d.o.o. Đ. potpisao je P. R. kao jamac u svoje osobno ime, što nedvojbeno proizlazi ako se ima u vidu mjesto gdje je njegov potpis. Utvrđeno je također da nije podmirena tražbina tužitelja po osnovu spomenutog zajma, a imovina P. R. nije bila dovoljna za namirenje tužiteljeve tražbine.

Prema odredbi čl. 280. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje ZOO) svaki vjerovnik, čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svoga dužnika, koja je poduzeta na štetu vjerovnika, a ta je radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako uslijed njezina izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Prema odredbi čl. 281. ZOO kod besplatnih raspolaganja, a o takovom raspolaganju je u ovom slučaju riječ, smatra da se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku.

Dakle, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo, kada su prihvatili tužbeni zahtjev na utvrđenje nepravovaljanosti darovnog ugovora do visine vrijednosti potrebne za podmirenje tužiteljeve tražbine i tuženoj naložili da trpi da se tužitelj namiri prodajom automobila, koji je bio predmet darovnog ugovora.

Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje upućuje revizija, tako ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je na temelju čl. 393. ZPP reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 12. veljače 2004. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.