Revr-1734/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1734/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. A. iz Z., zastupanog po punomoćniku M. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. C. iz V., zastupanog po punomoćniku Z. T., odvjetniku u Odvjetničkom društvu T.&Š. j.t.d., Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžr-1110/08-2 od 15. veljače 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-2290/03 od 16. listopada 2007., u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 111.600,00 kn i naknaditi mu parnični trošak u iznosu 37.088,00 kn.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev ili ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je neosnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) koja se odredba u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi sa čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11) u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ovoga Zakona.

Nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. ZPP.

Tuženik u reviziji navodi da su pobijane presude nerazumljive i proturječne, da su razlozi u suprotnosti s dokumentacijom koja se nalazi spisu, zbog čega se presude ne mogu ispitati. Polazeći od navedenih razloga tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t 11. ZPP. Međutim, kako navedeni revizijski razlog nije obrazložio, ovaj revizijski sud nije ispitivao pobijane presude u odnosu na navedenu bitnu povredu odredba parničnog postupka primjenjujući odredbu čl. 392. a. st. 1. ZPP prema kojoj revizijski sud ispituje pobijanu presudu u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je isplata plaće za srpanj i kolovoz 2001. u iznosu 8.000,00 kn, isplata ugovorenih rata za nogometne sezone 2000/2001 i 2001/2002 u iznosu 80.000,00 kn i isplata premije za obje sezone u iznosu 23.600,00 kn.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o radu profesionalnog igrača od 21. siječnja 2000. za razdoblje od dvije natjecateljske godine s trajanjem do 31. srpnja 2002. (dalje: Ugovor o radu),

- da je tužitelj bio registriran kao igrač tuženika kod H. u razdoblju od 15. srpnja 1999. do 24. srpnja 2002.,

- da je tužitelj bio jedan od 18 igrača stalne prve postave kluba na utakmicama i to u sezoni 2000/2001 na 31 od 32 utakmice, a u sezoni 2001/2202 15 od 30 odigranih utakmica.

Polazeći od prednjih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužitelj ispunio uvjete iz Ugovora o radu i da mu pripada plaća, ugovorene rate i premija, pa su prihvatili tužbeni zahtjev.

S obzirom da je plaća tužitelja bila ugovorena odredbom čl. 8. Ugovora o radu u iznosu 3.200,00 kn uz klauzulu da će plaća iznositi 1.000 DEM ako tužitelj izbori status „prvotimca“, a tužitelj je taj status izborio, pripada mu za mjesece srpanj i kolovoz 2001. plaća u iznosu 8.000,00 kn (primjenjujući nesporan omjer za preračunavanje strane valute u domaću od 1:4), a što je u skladu i s Pravilnikom o primanju igrača, jer je tužitelj u tom razdoblju bio u I kategoriji igrača (koji u ciklusu od 4 utakmice igraju najmanje 45 minuta po utakmici) kojima pripada mjesečna plaća od 1.000 DEM.

Tužitelji pripada i ugovorena rata na temelju čl. 8 Ugovora o radu za natjecateljske sezone 200/2001 i 2001/2002 iznos 10.000,00 DEM u protuvrijednosti u kunama, kao i premija u sladu s Pravilnikom o primanju igrača u iznosu 18.300,00 kn koja je obračunata prema broju osvojenih bodova u utakmicama tijekom trajanja ugovornog odnosa.

Tuženik je tvrdio tijekom postupka, a iste tvrdnje ponavlja i u reviziji, da su nižestupanjski sudovi trebali uzeti u obzir da je tužitelj kažnjen novčanom kaznom u disciplinskom postupku zbog neizvršavanja ugovornih obveza, kao i da je samovoljno napustio klub 2001. U odnosu na te tvrdnje nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tužitelj u potpunosti izvršio sve obveza iz ugovora jer klub nije ni išao na pripreme u srpnju 2001. pa nema propusta tužitelja u nedolasku na pripreme kako je to navedeno u Odluci tuženika od 8. srpnja 2001., kao i da tužitelj nije samovoljno napusti klub 2001. već je kao igrač tuženika bio registriran do 24. srpnja 2002.

Slijedom navedenog valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu 18. travnja 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.