Rev-297/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Financijske agencije iz Z., protiv tuženika P. Č. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica V. P. M., odvjetnica u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3884/13-2 od 18. studenoga 2014., kojom je potvrđena presuda suda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7050/11-18 od 7. prosinca 2012., u sjednici održanoj 24. veljače 2016.,
Legislator headnote
AI generatedRev-297/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Sukladno odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu odluku ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 297/16-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Financijske agencije iz Z., protiv tuženika P. Č. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica V. P. M., odvjetnica u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3884/13-2 od 18. studenoga 2014., kojom je potvrđena presuda suda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7050/11-18 od 7. prosinca 2012., u sjednici održanoj 24. veljače 2016.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e :
Odbija se revizija tuženika P. Č.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-1016/11 od 14. ožujka 2011.“
Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:
„Odbija se žalba tuženika P. Č. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7050/11-18 od 7. prosinca 2012.“
„Odbacuje se dopuna žalbe tuženika P. Č. podnesena 22. veljače 2013., kao nepravovremena.“
Protiv presude i rješenja suda drugog stupnja reviziju podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije osnovana.
Sukladno odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu odluku ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.
Nije utemeljena revizija tuženika protiv rješenja suda drugog stupnja kojim se odbacuje dopuna žalbe tuženika. Naime, kada je dopuna žalbe podnesena izvan roka za izjavljivanje žalbe pravilno je sud drugog stupnja, sukladno odredbi čl. 358. st. 2. ZPP-a, takvu dopunu žalbe odbacio jer je nepravovremena i to stoga što se glede pravovremenosti žalbe na samu žalbu i na dopunu žalbe primjenjuju ista pravila o roku u kojem se žalba može podnijeti (čl. 348. ZPP-a).
Odluke sudova nižeg stupnja u suglasju su sa sadržajem zapisnika i isprava u spisu, razlozi su jasni i razumljivi tako da ne sadrže nedostatke zbog kojih se ne bi mogle ispitati.
Neosnovan je prigovor tuženika da je tužba nedopuštena jer je tužitelj tužbu podnio suprotno odredbi čl. 51. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10 i 154/11 - dalje: OZ).
Naime, tužitelj je kao ovršenik u žalbi istaknuo prigovor da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu čime je istaknuo prigovor iz čl. 46. st. 1. toč. 7. OZ-a jer tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, a upravo stoga podnosi i tužbu sudu jer prema tvrdnjama i u tužbi tuženik nije bio ovlašten tražiti ovrhu to se tužba podnosi i istog opugnaciskog prigovora kao i u tužbi jer se u suštini bez obzira na razloge radi o prigovoru pomanjkanja aktivne legitimacije tražiti ovrhu.
Na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge primjene materijalnog prava iz čl. 29. Ovršnog zakona jer isprava na temelju koje se traži ovrha ne udovoljava uvjetima za određivanje ovrhe pa se stoga sukladno odredbi čl. 396.a ZPP-a upućuje na razloge presude suda drugog stupnja.
Zbog navedenog će se na mrežnim stranicama ovog suda pored ove odluke objaviti i odluka suda drugog stupnja u smislu odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP-a.
Zbog svega gore navedenog valjalo je reviziju tuženika odbiti i odlučiti kao u izreci u smislu odredbe čl. 393. ZPP-a.
Zagreb, 24. veljače 2016.
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.