I Kž-653/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 653/1992-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kocijančić Erike kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana, Svedrović Marijana, mr. Frančula Rudolfa i Potrebica Ante, kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B. R., zbog krivičnog djela iz čl. 236f st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 28. srpnja 1992. K 89/92, u sjednici održanoj 23. rujna 1992, saslušavši zamjenika javnog tužitelja Hrvatske Delić Zvonimira,

p r e s u d i o

je:

I. Djelomično se uvažava žalba opt. B. R.,preinačuje se prvostepena presuda u odluci o kazni, te se opt. B. R., za djelo iz čl. 236f st. 1. KZRH zbog kojeg je oglašen krivim, temeljem čl. 236f st. 1. KZRH osudjuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina.

II. U ostalom dijelu žalba opt. B. R. odbija se kao neosnovana i u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrdjuje prvostepena presuda.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Vojni sud u Karlovcu oglasio je krivim opt. B. R. da je počinio krivično djelo oružane pobune iz čl. 236f st. 1. KZRH i temeljem tog zakonskog propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina.

Protiv te presude žali se optuženik putem branitelja zbog: bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje ili da se preinači i njega oslobodi optužbe.

Izjašnjavajući se temeljem čl. 370. st. 2. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP) javni tužitelj Hrvatske predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

I Kž 653/1992-3

Žalba je djelomično osnovana i to zbog odluke o kazni.

Suprotno žalbenim navodima, presuda prvostepenog suda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, ti su razlozi jasni i medju njima nema proturječnosti, a kamoli znatne, pa nije počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. t. 11. ZKP na koju upire žalitelj, a niti bilo koja druga povreda iz čl. 364. st. 1. ZKP koje mora drugostepeni sud ispitati po službenoj dužnosti temeljem čl. 376. st. 1. t. 1. ZKP.

Činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrdjeno pa je žalba optuženika i iz tog osnova neosnovana.

Naime, prvostepeni sud je temeljem izvedenih dokaza, posebno iskaza svjedoka M. J. kojem s pravom poklanja vjeru (a ni žalitelj ne osporava taj iskaz), utvrdio sve pravno relevantne činjenice. Tako je dokazano da je optuženik kao djelatnik (operativni radnik) MUP-a RH Policijske uprave K. samovoljno napustio posao u srpnju mjesecu 1991. g. (radni odnos mu je prestao s 31. VII.1991.) i nakon toga se dobrovoljno priključio nelegalnim oružanim formacijama milicije SAO "Krajine" i zadužio uniformu, "dobio čin" mladjeg inspektora, preuzeo oružje i streljivo i učestvovao u akcijama uperenim protiv Republike Hrvatske, te vršio ispitivanje uhićenih gradjana u stanici milicije S., medju kojima i svjedoka M. kojeg je pri tom maltretirao i tukao. Djelatnost optuženika treba povezati u kontekstu zbivanja u to vrijeme na dijelu područja Republike Hrvatske gdje je izbila oružana pobuna dijela srpskog stanovništva, a dolazi i do otvorene agresije srpsko-crnogorske armije tzv. JNA i četnika na Republiku Hrvatsku, sve ca ciljem nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske, a sa krajnjim ciljem otcjepljenja pojedinih dijelova naše zemlje i stvaranja tzv. "SAO Krajina".

Kako je optuženik prešao.u Slunj, na privremeno okupirano područje, i uključio se u neprijateljske paravojne formacije (tzv. Miliciju SAO Krajina) u kojoj je aktivno izvršavao, a vjerojatno i dalje izvršava, zadatke uključivši i ispitivanje uhićenih gradjana, pa i fizičko maltretiranje, onda se takvo djelovanje svakako može označiti kao sudjelovanje u oružanoj pobuni upravljenoj na ugrožavanje društvenog i državnog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske.

Prema tome, kada je sud prvog stupnja na pravilno utvrdjeno činjenično stanje, opisano u.izreci pobijane presude, optuženika oglasio krivim za kriv.djelo iz čl. 236.f st. 1. KZRH, pravilno je primijenio krivični zakon, jer su u ponašanju optuženika sadržani svi bitni elementi (objektivni i subjektivni) upravo tog kriv.djela. Zato nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostepeni sud povrijedio krivični zakon.

Osnovana je žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Naime, bez obzira na težinu počinjenog kriv.djela, te izuzetno teške posljedice po Republiku Hrvatsku ovakvih i sličnih djela uperenih protiv njenog državnog i društvenog ustrojstva, ipak odmjerena kazna u konkretnom slučaju je

I Kž 653/1992-3

preoštra, jer tokom postupka nije utvrdjeno da bi optuženik osobno, izuzev radnji opisanih u izreci presude, poduzimao još i neke druge radnje i aktivnosti sa težim posljedicama. Zbog toga mu je odmjerena kazna u nešto kraćem trajanju od one odmjerene po sudu prvog stupnja, tj. od deset godina, a koja kazna odgovara težini počinjenog kriv.djela i stupnju krivičnopravne odgovornosti optuženika.

Iz navedenih razloga, a temeljem čl. 387. st. 1. i čl. 384. ZKP presudjeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 23. rujna 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Kocijančić Erika v.r.