I Kr-416/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 416/06-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. N. S. zbog kaznenog djela iz čl. 346. KZ-a u svezi s čl. 37. st. 1. KZ-a, odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenim s prijedlogom Općinskog suda u Pakracu od 18. kolovoza 2006. godine, broj Kv-10/06 (K- 51/03), u sjednici održanoj dana 23. studenog 2006. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev osuđ. N. S. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Pakracu, broj K-51/03 od 26. listopada 2005. godine i presuda Županijskog suda u Požegi, broj Kž-57/06 od 09. svibnja 2006. godine, N. S. je proglašena krivom zbog kaznenog djela iz čl. 346. KZ-a u svezi s čl. 37. st. 1. KZ-a i osuđena na kaznu zatvora u trajanju jedne godine.

Dana 25. srpnja 2006. godine osuđenica je osobno podnijela zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem navodi da je samohrana majka mldb. sina V. starog 6 godina, koji kreće u prvi razred i nužno mu je potrebna njena briga i skrb. Obzirom da je bivši suprug zasnovao novu obiteljsku zajednicu a roditelji su lošijeg zdravstvenog stanja, ne zna tko će preuzeti brigu o sinu.

Dostavljajući zahtjev osuđenice, Općinski sud u Pakracu predložio je isti odbiti kao neosnovan.

Negativni su i prijedlozi Općinskog državnog odvjetništva u Pakracu i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, u kojima se navodi kako nisu ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne.

Zahtjev nije osnovan.

I Kr 416/06-3

Ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude ili sud nije tada za njih znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude (čl. 414. ZKP-a).

Osuđenica je tijekom kaznenog postupka već isticala da je samohrana majka malodobnog djeteta, pa se ne radi o okolnostima kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude ili sud za njih nije znao. Ove okolnosti su već cijenjene prilikom odmjeravanja kazne. Tako je, u presudi suda prvog stupnja, kod osobnih podataka osuđenice navedeno da je razvedena, a u obrazloženju odluke o kazni izričito navedena olakotna okolnost „…da je majka malodobnog djeteta…“. Iste je činjenice cijenio i sud drugog stupnja, te zaključio kako je primjerena kazna zatvora od jedne godine „…bez obzira na obiteljsku situaciju (maloljetno dijete)…“.

Imajući u vidu navedeno proizlazi kako su okolnosti koje osuđenica ističe u svom zahtjevu već bile poznate sudu, uslijed čega nisu ispunjene pretpostavke za ublažavanje pravomoćno izrečene kazne. Obzirom da nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne, Vrhovni sud Republike Hrvatske je zahtjev osuđenice odbio temeljem odredbe čl. 416. st. 6. ZKP-a.

U Zagrebu, 23. studenog 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.