Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because lower court rulings do not require uniform application of law.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against the second-instance judgment regarding a property dispute over a loft. The appellant argued that lower courts incorrectly ruled on the ownership of a loft without unanimous co-owner consent, citing conflicting case law. The court rejected this, holding that the specific factual circumstances of each case prevent the lower court's reasoning from establishing a need for uniform legal application.
Legislator headnote
AI generatedArticle 382, paragraph 2 of the Civil Procedure Act; Article 385.a of the Civil Procedure Act: A revision against a second-instance judgment is inadmissible if the lower court's decision does not depend on a legal question essential for ensuring the uniform application of law and equal treatment of citizens.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
Broj: Rev 2244/10-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz R., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u R., protiv I-tuženika M. P. iz R., II-tuženika I. G. iz R., i III-tuženika V. G. iz R., svi zastupani po punomoćniku N. K., odvjetniku u R., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-4462/07-2 od 10. veljače 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2843/04-31 od 16. travnja 2007., u sjednici vijeća dana 14. svibnja 2013.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja se odbacuje kao nedopuštena.
Tuženicima se ne dosuđuju troškovi odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj kupoprodajnim ugovorom od ... od B. G. kupio tavan zgrade u R., ..., zajedno sa stanom na II katu, kao i da je taj tavan izuzet iz zajedničkih dijelova zgrade te pripojen stanu na II katu. Drugostupanjskom presudom (i rješenjem o ispravku od 19. travnja 2010.) odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 – dalje: ZPP) predloživši prihvaćanje revizije i ukidanjem nižestupanjskih odluka te vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju tuženici osporavaju sve revizijske navode ističući da je revizija nedopuštena, odnosno da ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena. Predložili su odbacivanje ili odbijanje tužiteljeve revizije kao neosnovane uz nadoknadu troškova za odgovor na reviziju.
Revizija nije dopuštena.
Prema članku 382. stavak 2. ZPP, koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovi prijelazne odredbe iz članka 53. stavak 1 i 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 57/11), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Na temelju stavka 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Prema odredbi iz članka 385.a ZPP-a, protiv drugostupanjske presude iz članka 382. stavak 2. ovoga Zakona revizija se može izjaviti samo zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja zbog kojega je dopuštena.
Revident tvrdi da su nižestupanjski sudovi izrazili shvaćanje prema kojem je tavan zajednički dio zgrade koji ne može biti izuzet iz zajedničkih dijelova i pripojiti se jednom etažnom dijelu, kao i da ne može biti na korištenju jednog od suvlasnika.
Slijedom toga, u reviziji su postavljena i određeno naznačena slijedeća materijalnopravna pitanja:
- da li samovlasnik (više)etažne zgrade ili svi suvlasnici takve zgrade sporazumno mogu izuzeti tavan iz zajedničkih dijelova zgrade i pripojiti ga jednom stanu;
- da li svi suvlasnici zgrade mogu postići sporazum da tavan bude u posjedu i korištenju jednog vlasnika etažnog dijela stana, kao svojevrsni međuvlasnički sporazum?
U odnosu na razloge važne za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana iz članka 382. stavka 3. ZPP-a, revident navodi da je shvaćanje nižestupanjskih sudova u osporenim presudama protivno pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom primjerice u odluci broj Rev-1493/1999-2 od 8. siječnja 2003., ali „…i starijoj sudskoj praksi koja je punomoćniku poznata“.
Nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev utvrđujući da pravna prednica tužitelja, prodavateljica B. G., nije imala razloga izdvojiti tavan iz zajedničkih dijelova zgrade u vrijeme dok je bila samovlasnica zgrade, s tim da su u vrijeme kada je imenovana s tužiteljem zaključila kupoprodajni ugovor, drugo i trećetuženik već bili suvlasnici odnosne zgrade u 2/6 dijela, što nedvojbeno upućuje na zaključak da prodavateljica u to vrijeme nije mogla jednostrano i svojevoljno raspolagati zajedničkim dijelovima zgrade (prenamijeniti tavan) bez suglasnosti svih suvlasnika, koja suglasnost da u ovom slučaju nedvojbeno nije postignuta.
Imajući na umu ove odlučne okolnosti valja zaključiti da odgovori na postavljena pitanja ne utječu na odluku o sporu, dakle, razlozi zbog kojih su nižestupanjski sudovi u ovoj pravnoj stvari odbili tužbeni zahtjev zapravo nisu u odgovarajućoj svezi s postavljenim pitanjima, a niti su nepodudarni s pravnim shvaćanjem izraženim u naznačenoj revizijskoj odluci, ali niti s nekim drugim pravnim shvaćanjem ovog revizijskog suda.
Naprotiv, pitanje da li je vlasnica zgrade mogla sama ili u sporazumu sa suvlasnicima etažne zgrade promijeniti namjenu tavana ili pitanje da li su suvlasnici zgrade mogli postići sporazum o posjedu i korištenju tavana od strane jednog suvlasnika, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana jer njihova rješenja ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja, dakle, činjeničnom i pravnom supstratu pojedinog predmeta.
Tuženicima nisu dosuđeni troškovi za odgovor na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. u svezi s člankom 166. stavak 1. ZPP- a).
Zbog toga je revizija tužitelja nedopuštena slijedom čega je, na temelju odredbe iz članka 392. stavak 2. ZPP-a, valjalo riješiti kao u izreci.
U Zagrebu, 14. svibnja 2013.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v. r.