Kzz-9/2002-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala, mr. sc. Branka Zmajevića, Josipa Budinskog i Ante Potrebice kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića kao zapisničara, u predmetu protiv okrivljenog T. K. i drugih zbog prekršaja iz članka 343. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 355. stavkom 1. Carinskog zakona, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za zaštitu zakonitosti od 14. ožujka 2002. godine, broj U-DO-22/02 podnesenom protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske od 18. listopada 2001. godine broj Us-9068/99, u sjednici vijeća održanoj 8. i 22. studenog 2006. godine u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak-Parfenjuk,
Legislator headnote
AI generatedKzz-9/2002-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Rješenjem Komisije za carinske prekršaje u drugom stupnju Središnjeg ureda Carinske uprave Ministarstva financija Republike Hrvatske od 27. srpnja 1999. godine broj P/II-371/99 odbijena je žalba okrivljenika T. K., „B. B.-C.“ d.o.o. i odgovorne osobe B. B. kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzz 9/02-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T SKE
PRESUDA
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala, mr. sc. Branka Zmajevića, Josipa Budinskog i Ante Potrebice kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića kao zapisničara, u predmetu protiv okrivljenog T. K. i drugih zbog prekršaja iz članka 343. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 355. stavkom 1. Carinskog zakona, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za zaštitu zakonitosti od 14. ožujka 2002. godine, broj U-DO-22/02 podnesenom protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske od 18. listopada 2001. godine broj Us-9068/99, u sjednici vijeća održanoj 8. i 22. studenog 2006. godine u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak-Parfenjuk,
p r e s u d i o j e :
Uvažava se zahtjev za zaštitu zakonitosti, ukida se presuda Upravnog suda Republike Hrvatske od 18. listopada 2001. godine broj Us-9068/99 i predmet se vraća Upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.
Obrazloženje
Rješenjem Komisije za carinske prekršaje Carinarnice Zagreb od 7. srpnja 1999. godine broj P-2712/93 okrivljenici T. K., „B. B.-C.“ d.o.o. i odgovorna osoba B. B. proglašeni su krivima za prekršaj iz članka 343. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 355. stavkom 1. Carinskog zakona, za koji je T. K. kažnjen novčanom kaznom u iznosu 13.450,30 kn, „B. B.-C.“ d.o.o. novčanom kaznom u iznosu 13.450,30 kn, a odgovorna osoba B. B. novčanom kaznom u iznosu 400,00 kn, a izrečena je i zaštitna mjera oduzimanja robe te je okrivljenicima naloženo platiti troškove prekršajnog postupka svakome u iznosu po 100,00 kn.
Rješenjem Komisije za carinske prekršaje u drugom stupnju Središnjeg ureda Carinske uprave Ministarstva financija Republike Hrvatske od 27. srpnja 1999. godine broj P/II-371/99 odbijena je žalba okrivljenika T. K., „B. B.-C.“ d.o.o. i odgovorne osobe B. B. kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske od 18. listopada 2001. godine broj Us-9068/99 uvažena je tužba T. K., „B. B.-C.“ d.o.o. i B. B. (točka I. izreke), poništeno je rješenje Ministarstva financija - Carinske uprave, Središnjeg ureda, Komisije za carinske prekršaje u drugom stupnju broj P/II-371/99od 27. srpnja 1999. godine (točka II. izreke), uvažena je žalba tužitelja te je poništeno rješenje Komisije za carinske prekršaje Carinarnice Zagreb broj P-2712/93 od 7. srpnja 1999. godine (točka III. izreke) te je postupak obustavljen (točka IV. izreke).
Protiv navedene presude Upravnog suda Republike Hrvatske Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti navodeći da je carinski prekršajni postupak bio okončan donošenjem drugostupanjskog rješenja 27. srpnja 1999. godine, s kojim danom da je prekršajno rješenje postalo izvršno, a tada da je bio na snazi Carinski zakon („Narodne novine“ broj 53a/91 - 49/96) te da tužitelji nemaju pravnog temelja pozivati se na odredbe Carinskog zakona koji je stupio na snagu 1. siječnja 2000. godine i kojim su bili skraćeni zastarni rokovi, s obzirom da bi to značilo retroaktivnu primjenu navedenog zakonskog propisa. Smatra da je prekršajno rješenje doneseno na temelju tada važećeg Carinskog zakona i u skladu s njim, pa da je Upravni sud Republike Hrvatske pogriješio kada je, uvaživši tužbu, postupak obustavio pozivom na zakon koji u času okončanja prekršajnog postupka nije bio na snazi. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati zahtjev za zaštitu zakonitosti, ukine pobijanu presudu Upravnog suda Republike Hrvatske i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje o tužbi tužitelja.
Zahtjev je osnovan.
Carinski prekršaj koji je okrivljenicima stavljen na teret je, prema podacima iz pribavljenog prekršajnog spisa, počinjen 19. rujna 1993. godine, a tada je bio na snazi Carinski zakon ("Narodne novine", broj 53a/91. i 33/92.).
Prvostupanjsko rješenje o carinskom prekršaju doneseno je 7. srpnja 1999. godine, a drugostupanjsko rješenje doneseno je 27. srpnja 1999. godine.
Odredbom članka 356. (članak 362. pročišćenog teksta Carinskog zakona objavljenog u "Službenom listu SFRJ", broj 34/90. koji je preuzet kao republički zakon na temelju članka 1. točke 15. Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti financija koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni - „Narodne novine“ broj 53a/91.) tada važećeg navedenog Carinskog zakona bilo je propisano da se prekršajni postupak po carinskim prekršajima ne može pokrenuti ako je proteklo više od tri godine od dana izvršenja prekršaja (stavak 1.) te da se zastara prekida svakom radnjom nadležnog organa koja se poduzima radi gonjenja učinioca prekršaja, da sa svakim prekidom rok zastare počinje ponovno teći, ali da se prekršajni postupak ne može ni u kojem slučaju pokrenuti niti dalje voditi nakon proteka šest godina od dana kad je prekršaj učinjen (stavak 2. istog članka).
Iz iznesenog slijedi da bi apsolutna zastara vođenja prekršajnog postupka za carinski prekršaj koji je okrivljenicima bio stavljen na teret po Carinskom Zakonu ("Narodne novine", broj 53a/91. i 33/92.) nastupila 18. rujna 1999. godine.
Upravni sud Republike Hrvatske je, uvaživši tužbe okrivljenika, poništio prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje o prekršaju i obustavio postupak pozivom na odredbe članaka 250. i 260. u međuvremenu donesenog Carinskog zakona („Narodne novine“ broj 78/99.).
Naime, novi Carinski zakon objavljen je u „Narodnim novinama“ broj 78/99., a njegovim člankom 265. bilo je propisano da „stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama" i primjenjuje se od 1. siječnja 2000.“.
Člankom 250. novog Carinskog zakona, skraćeni su zastarni rokovi (stavkom 1. propisan je zastarni rok za carinske prekršaje u trajanju dvije godine, a stavkom 2. određen je rok apsolutne zastare na način da je propisano da „se postupak za carinski prekršaj ne može ni u kojemu slučaju pokrenuti niti dalje voditi nakon isteka četiri godine od dana kad je prekršaj učinjen“).
Člankom 260. stavkom 1. novog Carinskog zakona propisano je da će se „svi prekršajni postupci koji su započeti prije početka primjene ovoga Zakona okončati (…) po odredbama ovoga Zakona ako je to povoljnije za počinitelja prekršaja.“
U pravu je državni odvjetnik kada u zahtjevu tvrdi da je Upravni sud Republike Hrvatske povrijedio zakon kada je primijenio citirane odredbe Carinskog zakona („Narodne novine“ broj 78/99.), jer je trebao primijeniti onaj zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Carinski zakon - "Narodne novine", broj 53a/91. i 33/92.).
Naime, prekršajni postupak koji je bio pokrenut protiv okrivljenog Tome Katića i drugih zbog prekršaja iz članka 343. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 355. stavkom 1. Carinskog zakona bio je okončan donošenjem drugostupanjskog rješenja Komisije za carinske prekršaje u drugom stupnju Središnjeg ureda Carinske uprave Ministarstva financija Republike Hrvatske od 27. srpnja 1999. godine broj P/II-371/99, jer je odbijanjem žalbi okrivljenika T. K., „B. B.-C.“ d.o.o. i odgovorne osobe B. B. kao neosnovanih potvrđeno prvostupanjsko rješenje Komisije za carinske prekršaje Carinarnice Zagreb od 7. srpnja 1999. godine broj P-2712/93.
To rješenje je ovime, u skladu s odredbom članka 11. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91.), postalo konačno, pa nije bilo uvjeta za primjenu odredaba članka 260. Carinskog zakona („Narodne novine“ broj 78/99.). Stoga se u upravnom sporu niti nastupanje apsolutne zastare vođenja postupka za carinski prekršaj nije moglo ocjenjivati po odredbama članka 250. tog Zakona, već samo po odredbama Carinskog zakona ("Narodne novine", broj 53a/91. i 33/92.) koji je bio na snazi i u vrijeme počinjenja prekršaja i u vrijeme donošenja drugostupanjskog rješenja.
Slijedom iznesenog, zahtjev državnog odvjetnika za zaštitu zakonitosti je osnovan, pa je na temelju članka 50. Zakona u upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 53/91., 9/92. i 77/92.) istoga valjalo uvažiti, ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet Upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje.
U ponovljenom će postupku Upravni sud Republike Hrvatske, imajući na umu sve izneseno, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će valjano i obrazložiti.
U Zagrebu, 22. studenog 2006. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivan Protković, v.r.
Vesna Vrbetić, v.r.