Gzp-24/2006-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzp 24/06-7

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagatelja T. K. iz S., L., kojeg zastupa punomoćnik R. S., odvjetnik u P., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, dana 12. prosinca 2006. godine,

r i j e š i o j e :

I. Općinski sud u Bujama dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. P- 450/96 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagatelju T. K. određuje se primjerena naknada u iznosu od 4.500,00 kn.

III. Republika Hrvatska dužna je isplatiti naknadu iz toč. II. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 31. siječnja 2006. godine, temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 150/05. – dalje u tekstu: ZS), podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugim trajanjem postupka, koji se povodom žalbe njega kao tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja Općinskog suda u Bujama posl. br. P-450/96 od 16. ožujka 2004. godine, vodi kod Županijskog suda u Puli. U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Bujama posl. br. P- 450/96 i očitovanja Županijskog suda u Puli od 3. ožujka 2006. godine utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je predlagatelj 18. studenog 1992. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Bujama protiv tuženika Republike Hrvatske, radi naknade štete.

- da su u razdoblju do 14. listopada 1996. godine održana dva ročišta, a dva su odgođena te je donesena presuda 1. lipnja 1996. godine, koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Puli od 14. listopada 1996. godine i vraćena sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

- da je nakon toga, sud rješenjem od 9. veljače 1998. godine utvrdio prekid postupka, temeljem odredbe čl. 2 Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 7/96).

- da je rješenjem od 17. studenog 2003. godine postupak nastavljen te je 21. siječnja 2004. godine odgođeno ročište za glavnu raspravu zbog ne pristupanja uredno pozvanih stranaka.

- da se na ročištu 16. ožujka 2004. godine sud oglasio nenadležnim, ukinuo sve provedene radnje i odbacio tužbu. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu, povodom koje je Županijski sud u Puli rješenjem posl. br. Gž-1755/04 od 2. siječnja 2006. godine ukinuo rješenje Općinskog suda u Bujama i vratio mu predmet na ponovni postupak. - da je nakon dostave drugostupanjske odluke strankama sud zakazao ročište za 10. ožujka 2006. godine.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu da li predlagatelj osnovano zahtjeva zaštitu prava na suđenje u razumnom roku predstavlja u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu.

Premda je tužitelj, a sada predlagatelj podnio tužbu Općinskom sudu u Bujama dana 18. studenog 1992. godine, početak pravno relevantnog razdoblja računa se od 6. studenog 1997. godine, a nakon što je 5. studenog 1997. godine stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99- ispravak i 14/02). To znači da pravno relevantno razdoblje u ovom slučaju traje od 6. studenog 1997. godine do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu dana 12. prosinca 2006. godine, što ukupno iznosi 9 godina, 1 mjesec i 6 dana. Naime, postupak u ovom predmetu još nije dovršen, jer će Općinski sud u Bujama nastaviti postupak, sukladno ukidnom rješenju Županijskog suda u Puli od 2. siječnja 2006. godine.

U razmatranom pravno relevantnom razdoblju postupak se vodio se kod Općinskog suda u Bujama do donošenja rješenja 16. ožujka 2004. godine 6 godina, 4 mjeseca i 10 dana.

Povodom žalbe tužitelja 1. travnja 2004. godine postupak se vodio kod Županijskog suda u Puli od 4. svibnja 2004. kada je spis zaprimljen do 2. siječnja 2006. godine kada je rješenjem posl. br. Gž-1755/04 prvostupanjsko rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, sveukupno jednu godinu, 7 mjeseci i 29 dana.

S obzirom na navedena utvrđenja Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da se trajanje i duljina sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju (sveukupno 9 godina, 1 mjesec i 6 dana) može smatrati povredom prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. poglavito imajući u vidu nedjelotvornost suda u prvostupanjskom postupku.

Naime, osim što je zakonom određen prekid postupka trajao četiri (4) godine, jedanaest (11) mjeseci i šest (6) dana, sud je pokazao nedovoljnu djelotvornost u postupanju budući je zakazao tri ročišta da bi na koncu donio rješenje kojim se oglašava nenadležnim, ukida provedene radnje i odbacuje tužbu. Također, Županijski sud u Puli nije bio dovoljno djelotvoran jer je o navedenom rješenju suda prvog stupnja odlučivao gotovo dvije godine, iako se nije radilo o složenom pitanju.

Slijedom navedenog, predlagatelju je nedvojbeno, kako zbog nedjelotvornosti sudova tako i zbog intervencije zakonodavca, uskraćena mogućnost da sud o njegovom zahtjevu odluči u razumnom roku.

Prema ocjeni ovog suda u konkretnoj situaciji se ne radi o složenijem predmetu s pravnog aspekta što bi eventualno opravdavalo duljinu trajanja postupka. Naime, predmet tužbenog zahtjeva je naknada materijalne štete zbog oštećenja stambenog i ugostiteljskog objekta tužitelja.

Prema ocjeni ovog suda predlagatelj svojim ponašanjem nije doprinio duljini trajanja sudskog postupka. Naprotiv, pokazao je značajnu procesnu aktivnost požurujući sud u postupanju u više navrata (27. listopada 2003. godine, 9. veljače 2004. godine i 16. veljače 2006. godine).

Također, tijekom postupka je utvrđeno da je presudom od 10. srpnja 2003. godine Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu utvrdio u pogledu postupka, koji je predmetom ovog zahtjeva, povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te predlagatelju T. K. dosudio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 4.000,00 eura.

utim, odredba čl. 28. ZS-a ne predviđa mogućnost određivanja primjerene Međ

naknade na teret državnog proračuna dva puta po istoj osnovi.

Kako je predlagatelju, po istoj osnovi (zbog duljine trajanja postupka u parničnom predmetu P- 450/96) Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu već odredio naknadu za razdoblje od 18. studenog 1992. godine do 10. srpnja 2003. godine, to je ovaj sud odredio primjerenu naknadu samo za razdoblje nakon donošenja presude Europskog suda za ljudska prava do završetka ovog postupka, odnosno donošenja ovog rješenja 12. prosinca 2006. godine (razdoblje u trajanju 3 godine, 5 mjeseci i 1 dan).

Visinu naknade Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, uvažavajući pri tome i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj slijedom čega je, temeljem odredbe čl. 28 st. 1. ZS valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 12. prosinca 2006. godine

Sutkinja:

Katarina Buljan, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.