II Kž-496/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 496/13-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Nikše Stolića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv maloljetnog A. Š., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. i dr. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnog A. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 14. studenog 2013. broj Kv-451/13 (Km-10/13), o produljenju istražnog zatvora nakon podnesenog prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije, u sjednici održanoj 27. studenog 2013.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba maloljetnog A. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem vijeća za mladež Županijskog suda u Splitu, nakon podnesenog prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije protiv maloljetnog A. Š., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. i dr. KZ/11, produljen je istražni zatvor prema maloljetnom A. Š. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13 – dalje u tekstu: ZKP/08).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetni A. Š., putem branitelja, odvjetnika J. F., s prijedlogom da mu se ukine istražni zatvor.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da u odnosu na maloljetnog A. Š. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Utemeljenost produljenja mjere istražnog zatvora proizlazi prvenstveno iz kriminalne količine i upornosti u protupravnom ponašanju maloljetnika. Naime, isti je u ovom postupku osnovano sumnjiv da je u vremenu od nekoliko sati počinio dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. sve u svezi članka 34. KZ/11. Tome valja nadodati da

II Kž 496/13-4

je isti, prema podacima u spisu, već dolazio u sukob sa zakonom zbog počinjenja istovrsnog kaznenog djela, i to krađe iz članka 228. KZ/11, u odnosu na koje je državno odvjetništvo, sukladno članku 71. Zakona o sudovima za mladež ( „Narodne novine“ broj 84/11 i 143/12 - dalje u tekstu: ZSM/11), donijelo rješenje o nepokretanju kaznenog postupka.

Prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra maloljetnik iskazuje poremećaj emocija i ponašanja koji se manifestira u sklonosti antisocijalnom ponašanju, rušenju autoriteta, emocionalnoj nestabilnosti, nezrelosti, otežanoj samokontroli uz značajno izraženu impulzivnost. Sklon je zlouporabi psihoaktivnih sredstava, alkohola, marihuane i psihostimulativnih droga, a zbog opasnosti od počinjenja sličnih kaznenih djela potrebno je provesti psihijatrijsko liječenje.

Nadalje, iz sinteze stručnog tima Centra za socijalnu skrb proizlazi da je maloljetnik, od strane liječnice opće prakse već ranije upućen na tretman kod psihologa zbog poremećaja u ponašanju te iskazane sklonosti rizičnim ponašanjima koje karakterizira neprihvaćanje društvenih normi i pravila sredine u kojoj živi te da isti ima završeno samo osnovno obrazovanje, bez zanimanja je i bez zaposlenja iako bi, s obzirom na životnu dob, objektivno mogao biti u radnom odnosu te ostvarivati prihode.

Ako se navedene činjenice sagledaju u kontekstu terećenih kaznenih djela koja su motivirana isključivo pribavljanjem protupravne imovinske koristi, opisana kriminalna količina u postupanju maloljetnika i kontinuitet u inkriminiranoj djelatnosti u logičnoj povezanosti sa ostalim konkretnim okolnostima, protivno žalbenim navodima, doista upućuju na zaključak o postojanju onih osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi maloljetnik boravkom na slobodi ponovio ista ili istovrsna kaznena djela. Stoga je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08, čija svrha se, za sada, ne bi mogla postići mjerama opreza.

Ni žalbenim navodima da se nezaposlenost, odnosno izostanak prihoda, u postupku prema maloljetniku ne može uzeti u obzir prilikom odluke o istražnom zatvoru nije dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja. Naime, maloljetnik je osoba s navršenih 17 godina, tako da bi mogao ostvariti zaposlenje, a time i prihode unatoč svojoj mlađoj životnoj dobi.

Slijedom navedenog, a budući da žalbom maloljetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 27. studenog 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Nikša Stolić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.