Ko-1035/2014-10 · Općinski kazneni sud u Zagrebu

Poslovni broj: 6 KO-1035/2014

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Renati Pražetina Kaleb, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Natalije Tomić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I OKRIVLJENOG M. T. i II OKRIVLJENE H. S., zbog kaznenog djela iz članka 265. stavak 5. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11 i 144/12; u daljnjem tekstu KZ/11)., a povodom optužnog akta ODO Zagreb broj K- DO-1032/2014 od dana 29. svibnja 2014. godine, nakon održane javne rasprave u nazočnosti zastupnice optužbe Marine Jakšić, te u prisutnosti I okrivljenika osobno i II okrivljenice osobno, dana 10. studenog 2014. godine,

p r e s u d i o j e

Na temelju čl. 455. st. 1. ZKP/08

I optuženik T. M., OIB: …, sin K. i Š. rođ. B., rođen … u Z., sa prebivalištem u Z., H., državljanin …, SSS, tehničar drvne struke, nezaposlen, honorarno se uzdržava s primanjima do 400,00 kn mjesečno, a živi od ušteđevine, razveden, otac dvoje djece, vodi se u VE …, vojsku služio … K., K., drugi kazneni postupak se ne vodi, od imovine vlasnik zemljišta u I. površine 500 m 2,

II okrivljena S. H., OIB …, kći J. i D. rođ. J., rođena ... u Z., s prebivalištem u Z., H., državljanka …, SSS inokorespondent, nezaposlena, uzdržava se povremenim honorarnim radom s primanjima od 1.000,00 kn do 1.500,00 kn, udana, majka troje djece, drugi kazneni postupak se ne vodi, bez imovine,

k r i v i s u

što su:

- nakon što je tijekom ožujka 2014. II. okr. S. H. putem maila stupila u komunikaciju sa NN osobom koja se koristila e-mail adresom …, te prema dobivenim uputama od navedene NN osobe izvršila provjere o mogućnostima i načinima plaćanja u Republici Hrvatskoj putem W. U. i M., I. okr. T. M. potpisao ugovor i putem maila navedenoj NN osobi dostavio broj svog deviznog računa … otvorenog u ..., da bi potom, nakon što je 04.travnja 2014.g. sa žiroračuna TD H. d.o.o. iz S. N. broja … otvorenog u … NN počinitelj neovlašteno zadao tri transakcije čime je počinio kazneno djelo računalne prijevare iz članka 271. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, od kojih jedna transakcija nije izvršena dok su dvije transakcije izvršene u ukupnom iznosu od 255.125,00 kuna u korist deviznog računa I. okr. T. M. broj … otvorenog u ..., a koji iznos su službenici … transferirali na tekući račun imenovanog broj … otvoren u ..., po unaprijed danim uputama od strane NN osobe, I. okr. T. M. 7. travnja 2014. podigao u gotovini iznos od 250.000,00 kuna, te prema uputama i podacima dobivenim putem maila od strane NN osobe, zajedno sa II. okr. S. H. kojoj je predao dio podignutog novčanog iznosa, u raznim poslovnicama H. p. putem W. U. izvršili transakcije u korist stranih fizičkih osoba u R., olako smatrajući da se ne radi o novčanim sredstvima koja potječu od počinjenja kaznenog djela i to I. okr. T. M. deset transakcija u ukupnom iznosu od 100.000,00 kuna, II. okr. S. H. deset transakcija u ukupnom iznosu od 97.800,00 kuna, uvećanih za troškove naknade u iznosu od 11.205,00 kuna, te potom i V. I. naložili provedbu transakcija putem M. … u iznosu od 22.495,00 kuna i putem W.U. u iznosu od 10.000,00 kuna, dok su preostali iznos od 13.625,00 kuna zadržali u zajedničku korist, oštetivši time TD H. d.o.o. za iznos od 255.125,00 kuna.

- d a k l e, I. okr. T. M. i II. okr. S. H. iz nehaja imovinsku koristi ostvarenu kaznenim djelom preuzeli i prenijeli s ciljem prikrivanja njezinog nezakonitog podrijetla, a radi se o imovinskoj koristi velike vrijednosti,

- čime su počinili kazneno djelo protiv gospodarstva - pranje novca -

opisano u članku 265. stavku 5. u vezi s stavkom 1. i 4., a kažnjivo po članku 265. stavku 5. KZ/11.

Te se I okrivljeni M. T. se temeljem članka 265 st.5 KZ/11.

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI

te se I okrivljenom M. T. temeljem čl. 56. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te istovremeno određuje da ova kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko I okrivljenik u vrijeme od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

Te se II okrivljena S. H. se temeljem članka 265 st.5 KZ/11.

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

te se II okrivljenoj S. H. temeljem čl. 56. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te istovremeno određuje da ova kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko II okrivljena u vrijeme od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem čl. 158. st. 1 i 2 u vezi članka 156. st.2. ZKP/08, I i II okrivljenici se na ime imovinsko pravnog zahtjeva solidarno obvezuju oštećenoj … banci isplatiti iznos od 255.125,00 kuna, dok se oštećena … banka s preostalim dijelom imovinsko pravnog zahtjeva koji se odnosi na zatezne kamate upućuje na parnicu.

Na temelju članka 148 stavak 1 u svezi 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. I i II okrivljeni su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka i to svaki 300,00 kuna na ime paušalne svote.

Obrazloženje

ODO Zagreb podiglo je optužnicu broj K-DO-1032/2014 od dana 29. svibnja 2014. godine, zbog osnovane sumnje da su I i II okrivljenici počinili kazneno djelo protiv gospodarstva - pranje novca, opisano po članku 265. stavku 5. u vezi s stavkom 1. i 4., a kažnjivo po članku 265. stavku 5. KZ/11.

U očitovanju prema optužbi I i II okrivljenici su naveli da se ne smatraju krivim za kazneno djelo stavljeno im na teret.

U dokaznom postupku su ispitani I okrivljenik (list 110 i 115 spisa), II okrivljenica (list 115-116 spisa), uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka D. H. s listova 77 do 79. Nadalje je pročitana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to zapisnik o zaprimanju kaznene prijave M. G. do teksta "prijavitelj izjavljuje" sa lista 3 spisa, punomoć i izjava oštećenika H. - list 5 spisa, nalozi … za plaćanja sa žiro računa ošt. H. - list 6 do 8 spisa, dopis … od 12.04.2014. - list 9, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta - list 10-12 spisa, zapisnici o privremenom oduzimanju predmeta - list 13 do 14, obrasci za slanje putem W. U. - list 15 do 35, nalog za uplatu gotovine M. putem … - list 36 do 37, zahtjevi za isplatu od … na ime I okrivljenika i kartica deviznog i …tekućeg računa na ime I okrivljenika - list 38, potvrda o privoli II okrivljene - list 39, dopis … od 16.travnja 2014.g. - list 65, dopis oštećenika H. od 09.travnja 2014.g. - list 80, dopis … od 10.travnja 2014.g. - list 81, mail korespondencija između D. H. i … - list 82 spisa i podnesak … sa dokumentacijom s listova 119 do 124 spisa.

Na kraju dokaznog postupka, a prije ispitivanja I i II okrivljenika pročitan je izvod iz KE za I okrivljenika (list 105 spisa) i II okrivljenice (list 110 spisa).

U obrani I okrivljenik navodi da nije kriv, ne smatra da je nešto krivo napravio, da bi se moglo raditi o nekom problemu II okrivljena i on su shvatili na početku istrage i to da je netko drugi počinio kazneno djelo u tvrtki H. Pojašnjava da je novac sjeo na njegov račun, a da je smatrao da se radi o legalnom poslu, koji je dogovoren posao, nije imao razloga za sumnju jer je novac uplaćen iz … banke, sa računa tvrtke H. Do tada je eventualno i mogao sumnjati u zakonitost tog posla, ali obzirom na te okolnosti, više nije bilo nikakvih razloga za sumnju. II okrivljena i on su napravili ono što je njihov poslodavac naredio, sve je trebalo odraditi u RH te su poslali novac gdje je trebalo. Nije imao razloga sumnjati da je novac ukraden ili pronevjeren, tim više što su djelatnice banke razgovarale o problemu vezanom za činjenicu da je upućen novac u devizama, stranoj valuti na njegov račun obzirom se transakcije u RH mogu vršiti samo u kunama. Tada im je dao broj kunskog računa i za tri minute je novac sjeo. Ističe da je postupao kao najpošteniji radnik svog poslodavca.

Pojašnjava da nije imao razloga razmišljati na način zašto bi ih poslodavac angažirao kada je tu transakciju mogao i sam obaviti, a da je i angažiran da raznosi stvari i produkte po RH, a na upit pa da zar mu onda nije bilo sumnjivo što je novac bio upućen na račun u R., odgovara da je između ostalog poslodavac rekao da će poslovanje uključivati i inozemstvo, nije točno precizirano što će sve morati činiti. II okrivljenica je dogovorila posao preko maila, ali ona nije mogla preuzeti novac na svoj račun jer je blokiran pa je on dao svoj račun, te su pitali da li je moguće da to rade zajedno, taj dogovoreni posao, raznošenje novaca i produkata.

Dodaje da je on već prethodno imao otvoren kunski i devizni račun, ali ih uopće nije koristio unazad tri godine. Poslodavac je, u mailu u kojem su komunicirali engleskim jezikom, naveo da će biti plaćeni provizijom od određenog posla ovisno o obavljenom radu, prijeđenim kilometrima. Nije pitao poslodavca u kakvom su odnosu sa tvrtkom H., a oni su ih pripremali da će se sresti s hrvatskim partnerom. Inače je šesnaest godina radio u A., tako da je čuo za tu firmu, za koju zna da je velika i prominentna. Mislio je da se možda radi o hrvatskom partneru koji je bio i najavljen od poslodavca, i s njim su se trebali naći nakon obavljenih transakcija.

Nije razmišljao zašto sama tvrtka H. nije uplatila novac na račune, a što je on učinio sukladno uputi. Tijekom svog života je radio kao zaposlenik u različitim firmama, i nije bio direktor ili nešto slično u firmi, i to u stolariji na izradi namještaja. Nije razmišljao kako se to u poslovanju tvrtki može uplatiti novac i na račun fizičke osobe. Nakon što mu je sjeo novac najprije na devizni, a zatim na tekući račun, podigao ga je i otišao sa tim novcem u poslovnicu … pitajući kako da dalje taj novac uplati na određeni račun, te ističe da takvo postupanje potvrđuje da nije imao ni najmanje primisli o tome da se radi o nečem protupravnom, niti je u to mogao sumnjati.

Trebali su uplate izvršiti u kratkom roku, što prije, i to kako bi ostvarili zaradu jer bi onda odmah dobili proviziju, a poslodavac je rekao da ljudi čekaju taj novac potreban za proširenje poslovanja u R. U … su im rekli da postoji određeni iznos koji se može u nekom periodu uplatiti, koji limit su dosegli, tako da prije petka nisu imali mogućnosti izvršiti i treću uplatu, zbog čega su angažirali u zadnjem trenu kćer II okrivljene V., da izvrši uplate koje nisu stigli napraviti. Uputa je bila da u što kraćem roku pošalju novac preko W.

U., a inače se u jednom danu može poslati na taj način maksimalno 10.000,00 kuna po osobi, tako da je slanje novaca na taj način moglo trajati dva dana, kao i dvanaest dana. Uplatili su novac u pošti i poslali na adrese sukladno uputi, ali je ostalo još 21.000,00 kn ili 22.000,00 kn, pa su zamolili V. I. nesvjesno da ode u banku … i izvrši uplatu limita od 3.000 Eura koji se može poslati putem …, i to M. ... Zadržali su 12.000,00 kn do 13.000,00 kn prema dogovoru. Tako su postupali tri ili četiri dana jer je bilo moguće uplatiti novce u …, ali u različitim poslovnicama tijekom istog dana do limita od 10.000,00 kuna po osobi preko W.

U.

Njihov poslodavac je bila firma R., sklopio je ugovor s tom firmom i dobio odobrenje o namještenju, tu firmu nije provjeravao i ne zna gdje ima registrirano sjedište, kontakte su imali samo putem maila i sklopili su posao na neviđeno, za što priznaje da sada možda djeluje malo naivno. Pojašnjava da je prilikom prvog ispitivanja rekao da je mogao eventualno posumnjati u zakonitost tog posla, ali da su njegove sumnje otklonjene u … banci vezano za već istaknute okolnosti. Dodaje da nakon što je novac sjeo na njegov kunski račun, osobna bankarka mu je rekla da je novac uplaćen preko …, da ga je poslala tvrtka H. što mu je bio dodatni razlog da ne sumnja u taj posao, a kod tvrtke H. tu uplatu nije provjeravao. Nije provjeravao tvrtku R., niti su on i II okrivljenica to mogli učiniti.

Potvrđuje da je prilikom prvog ispitivanja rekao da je posumnjao da novac potječe od kaznenog djela treći dan kada je žurno trebalo izvršiti sedam do osam uplata, ali se iskreno nadao i vjerovao pozitivnom ishodu, odnosno poslovnoj suradnji i uvećanom bonusu ukoliko izvrše zadatak, po predočavanju da je prethodno različito iskazivao pred sudom, objašnjava da je prvotni dogovor s poslodavcem bio uplata 70.000,00 kuna, trebali su se naći s poslodavcem, mislio je da je to netko iz H., nadao se da će posao dobro završiti i mislio da je slijedeći posao zabuna, ali da će ipak sve biti u redu, a tako im je bilo i objašnjeno -da je slijedeći zadatak poslan zabunom.

II okrivljenica u obrani navodi da je prva stupila u kontakt s R., ne zna točno tko je inicirao kontakt, ističući da je godinama tražila posao, a kada joj je posao ponuđen, nije ga mogla prihvatiti jer je njen račun bio u blokadi, pa sav novac koji bi bio uplaćen bi se ovršio. Nagovarali su je da posao prihvati, radilo se o lijepoj proviziji te je razgovarala sa I okrivljenikom koji je na posao pristao govoreći da zašto ne, ako mogu zaraditi. Poslali su ugovor na ime I okrivljenika koji su potpisali i onda im skeniran ugovor proslijedili, bili su sretni da konačno mogu zaraditi i nije posumnjala da je išta protuzakonito.

Dobili su e-mail da će novac biti uplaćen u iznosu od 70.000,00 kuna, a kada su protekom par sati to provjeravali u banci, novac nije sjeo te su se u banci dogovorili da jave da li je novac sjeo, i dalje je neposredan kontakt imao I okrivljenik s djelatnicima banke, a njoj je prepričao da su mu rekli da je problem s transakcijom, a da je novac doznačen iz …banke, da bi se radilo o tome da novac ne može sjesti na kunski račun obzirom se radi o devizama, nakon čega je dao svoj kunski račun i tada je u roku od nekoliko minuta novac sjeo, ali puno više od dogovorenog iznosa, i to 250.000,00 kuna, te su ih e-mailom obavijestili da je zabunom došlo do veće uplate, a njihov zadatak je bio da proslijede novac određenim ljudima i to u što kraćem roku, sa što više uplata putem W.

U. ili preko S. Oboje su vršili uplate na ime osoba kako su dobili uputu, i to u okviru limita W. U. na dnevnoj bazi, a također su im u S. stavili odgodu uplate govoreći da moraju provjeriti da li u jednom danu mogu toliko uplatiti, i naknadno im dali potvrdni odgovor. Zamolila je i svoju kćer V. I. da izvrši određene uplate upravo zbog tih dnevnih limita obzirom je obećan bonus lijepog iznosa u svim e-mailovima ako izvrše uplate cjelokupnog iznosa. Trebali su dobiti bonus iznosa 1.000 Eura, a proviziju od 12.000,00 kuna. Dobila je upit putem e-maila tvrtke Q. da li želi raditi, na što je potvrdno odgovorila i dostavila svoje podatke, a ne zna da li je ta tvrtka bila u vezi sa tvrtkom R. koji ju je nakon toga kontaktirao.

Unazad četiri godine je obavljala samo povremene poslove, nije imala stalan posao, i uglavnom ju poslodavci nisu prijavili, a do tada je imala sedamnaest i pol do osamnaest godina staža, i nikad nije radila neki ovakav posao. Ne sjeća se točnog broja izvršenih transakcija, a na računu joj je ostalo oko 12.000,00 kuna. Potvrđuje da je prilikom prvog iskazivanja navela da je izvršila deset transakcija po 10.000,00 kuna i jednu transakciju od 7.800,00 kuna. Kod tvrtke Q. joj je bio čudan naziv, a u tvrtku R. nije sumnjala jer su im ponudili ugovor i sve, sve joj je bilo vjerodostojno jer su svi podaci naznačeni u ugovoru.

Za H. su saznali u banci jer su oni bili ti koji su uplatili novac te su smatrali da je upravo to taj domaći partner kojeg poslodavac spominje. Nije našla ništa neuobičajeno u tome što je firma uplaćivala novac na račun fizičke osobe jer su rekli da se radi o novcima koji treba djelatnicima biti isplaćen na ime plaće. To je sve navedeno u e-mailovima. Sada joj je nakon svega nelogično što nije kontaktirala H., ali u trenutku kada je za tu tvrtku saznala, o njoj se informirala na Internetu i saznala da se radi o međunarodnoj firmi, pa tim više nije imala razloga u bilo što sumnjati.

Niti naknadno, nakon izvršenih uplata nije kontaktirala H. Nalazi logičnim da poslodavac isplaćuje radnicima plaću, ali u inkriminiranom periodu je bila koncentrirana na obavljanje posla kako bi dobili proviziju, što je i naznačeno u ugovoru. Nije provjeravala na Internetu tvrtke Q. i R. kao što je to činila za tvrtku H.

Nije sporno, temeljem obrana I i II okrivljenika da je tijekom ožujka 2014. II. okr. S. H. putem maila stupila u komunikaciju sa NN osobom koja se koristila e-mail adresom …, te prema dobivenim uputama od navedene NN osobe izvršila provjere o mogućnostima i načinima plaćanja u Republici Hrvatskoj putem W. U. i M., a I. okr. T. M. potpisao ugovor i putem maila navedenoj NN osobi dostavio broj svog deviznog računa … otvorenog u ...,a što je potvrđeno i e-mail korespondencijom između I i II okrivljenika i NN osobe. Iz iskaza svjedoka D. H. te dokumentacije … banke je utvrđeno da je 04.travnja 2014.g. sa žiroračuna TD H. d.o.o. iz S. N. broja … otvorenog u … NN počinitelj neovlašteno zadao tri transakcije čime je počinjeno kazneno djelo računalne prijevare iz članka 271. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, od kojih jedna transakcija nije izvršena dok su dvije transakcije izvršene u ukupnom iznosu od 255.125,00 kuna u korist deviznog računa I. okr. T. M. broj … otvorenog u ... Iz dokumentacije … je utvrđeno da je taj ukupan iznos proslijeđen na tekući račun I okrivljenika broj … otvoren u ..., što potvrđuje I okrivljenik u svojoj obrani. Nadalje obrana I i II okrivljenika te obrasci za slanje putem W. U. i naloga za uplatu gotovine M., čine nespornim da je I okrivljenik po unaprijed danim uputama od strane NN osobe, dana 7. travnja 2014. podigao u gotovini iznos od 250.000,00 kuna, te prema uputama i podacima dobivenim putem maila od strane NN osobe, zajedno sa II. okr. S. H. kojoj je predao dio podignutog novčanog iznosa, u raznim poslovnicama H. p. putem W. U. izvršio transakcije u korist stranih fizičkih osoba u R. i to I. okr. T. M. deset transakcija u ukupnom iznosu od 100.000,00 kuna, a II. okr. S. H. deset transakcija u ukupnom iznosu od 97.800,00 kuna, uvećanih za troškove naknade u iznosu od 11.205,00 kuna, te potom i V. I. naložili provedbu transakcija putem M. … u iznosu od 22.495,00 kuna i putem W. U. u iznosu od 10.000,00 kuna, dok su preostali iznos od 13.625,00 kuna zadržali u zajedničku korist. Iz iskaza svjedoka je utvrđeno da je tvrtka H. na opisani način oštećena za iznos od 255.125,00 kuna te je iz podneska … banke i sporazuma koji joj prileži utvrđeno da je banka toj tvrtki nadoknadila navedeni iznos i tako stupila na mjesto oštećenika. .

Sporno je da li je da li su I i II okrivljenici postupali na prethodno opisani način, olako smatrajući da se ne radi o novčanim sredstvima koja potječu od počinjenja kaznenog djela. I i II okrivljenici osporavaju da bi kod njih postojala svijest o tome da čine kazneno djelo odnosno da bi imali razloga posumnjati da su njihove radnje nezakonite, odnosno da novac koji je sjeo na račun I okrivljenika potječe od počinjenja kaznenog djela, ali pri tome I okrivljenik nije dosljedan u iskazivanju. Naime, isti navodi da su shvatili da su nešto pogriješili na početku istrage, ali da je netko počinio kazneno djelo u H. Pri tome onda dopušta mogućnost za sumnju u zakonitost takvog postupanja, da bi naknadno istaknuo da je ista otklonjena kada je novac na njegov račun uplaćen iz … banke sa računa H. Međutim u nastavku iskazuje različito, kontradiktorno o toj okolnosti navodeći da je posumnjao treći dan kada je žurno trebalo izvršiti sedam od osam uplata, ali se iskreno nadao i vjerovao pozitivnom ishodu. U svim bitnim okolnostima suglasno I okrivljeniku iskazuje i II okrivljenica, da nisu sumnjali da se radi o nezakonitim radnjama, a da joj je sada post festum nelogično da nakon uplate nije kontaktirala firmu H., ali u trenutku kada je saznala za tu tvrtku o njoj se informirala putem interneta, a nije to činila i za tvrtku R.

Analizirajući sve utvrđene činjenice, i to posebno dovodeći u vezu dio obrane I okrivljenika da je u dva navrata posumnjao da se radi o nezakonitim radnjama, sa okolnošću da je na račun I okrivljenika temeljem prethodnog dogovora sa NN osobom uplaćen znatan novčani iznos i da su on i II okrivljenica trebali isti uplatiti što brže na račun različitih osoba u R., što nije uobičajeno postupanje, niti se radi o aktivnostima koje inače obavljaju zaposlenici neke tvrtke, s okolnošću da bi za takve aktivnosti dobili značajan novčani honorar, sud nalazi utvrđenim da su isti olako smatrali, postupajući na opisani način, da se ne radi o novčanim sredstvima, koja potječu od počinjenja kaznenog djela, pri tome svjesni da svojim ponašanjem mogu ostvariti obilježja kaznenog djela.

Opisanim radnjama I i II okrivljenici su počinili kazneno djelo pranja novca jer su imovinsku korist i to iznos od 255.125,00 kuna preuzeli obzirom je isti iznos uplaćen na devizni odnosno tekući račun I okrivljenika, a radi se o imovinskoj koristi ostvarenoj kaznenim djelom jer je novac upućen na račun I okrivljenika na način da je sa žiroračuna tvrtke H. otvorenog kod … banke NN počinitelj neovlašteno zadao tri transakcije i tako počinio kazneno djelo računalne prijevare, od kojih transakcija su dvije izvršene u ukupnom iznosu prethodno navedenom. Nadalje I i II okrivljenici prenose takvu imovinsku korist i to s ciljem prikrivanja njenog nezakonitog podrijetla kada vrše transakcije u korist stranih fizičkih osoba u R. i to svako po deset transakcija s tim da je i kćer II okrivljenice obavila transakcije putem M. … u iznosu od 22.495,00 kuna i putem W. U. u iznosu od 10.000,00 kuna. Kako se radi o iznosu od preko 60.000,00 kuna, sukladno Pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV k-4/2012-57 od 27. prosinca 2012.g., radi se o imovinskoj koristi velike vrijednosti.

Pri tome I okrivljenik i II okrivljenica postupaju sa svjesnim nehajem jer su svjesni da mogu ostvariti obilježja kaznenog djela, ali lakomisleno smatraju da se to neće dogoditi. Takav zaključak suda proizlazi iz okolnosti da su oboje osobe zrele životne dobi sa životnim i radnim iskustvom, tim više što sam I okrivljenik primjećuje da je u dva navrata posumnjao u zakonitost novca, a II okrivljenica navodi da joj sada nije logično zašto nije nakon uplate novca kontaktirala tvrtku H. Obzirom na navedeno te činjenicu da je sjeo velik iznos novca na račun I okrivljenika i da su oni dobili neuobičajen zadatak u daljnjem postupanju s tim novcem potvrđuje se da su postupali iz nehaja.

Pri tome su I i II okrivljenici ubrojivi obzirom njihova ubrojivost nije dovedena u pitanje , svjesni da je njihovo djelo zabranjeno, a ne postoji ni jedan ispričavajući razlog.

Stoga su u ponašanju I i II okrivljenika ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela pranja novca opisanog u članku 265. stavku 5. u vezi s stavkom 1. i 4., a kažnjivog po članku 265. stavku 5. KZ/11.

U odnosu na vjerodostojnosti iskaza osoba ispitanih u ovom postupku sud je ocjenjujući svaki iskaz zasebno i uspoređujući ih međusobno i sa rezultatima provedenog postupka došao do slijedećih zaključaka.

Svjedok D. H. iskazuje uvjerljivo o spornim nalozima za isplatu, logično i životno opisujući svoje daljnje postupanje, te sud nalazi isti iskaz objektivnim i točnim i prihvaća ga za utvrđivanje spornih okolnosti. Njegov iskaz je potvrđen i dokumentacijom … banke.

Obrane I i II okrivljenika u dijelu kada iskazuju o e-mail komunikaciji s NN osobom te uplati novčanih sredstava i daljnjim uplatama koje su vršili oni i V. I. sud prihvaća točnim i istinitim jer su ti navodi potvrđeni materijalnim isplatama koje prileže spisu. Sud ne prihvaća točnim dio njihove obrane da nisu bili svjesni da svojim ponašanjem mogu ostvariti obilježja kaznenog djela jer taj dio obrane nije životan i logičan obzirom sam I okrivljenik navodi da je u zakonitost svog postupanja posumnjao u dva navrata, a II okrivljenica da joj je sada nelogično zašto nije provjerila kod tvrtke H. uplatu novca, tim više što su upućeni postupati na neuobičajen način, što im je uplaćen velik iznos novca, što je obrazloženo zabunom, i što bi za svoj angažman bili plaćeni velikim iznosom, a u odnosu na iznose prosječnih mjesečnih plaća Republici Hrvatskoj. Naime, nije životno da bi jedna tvrtka vršila uplatu na račun fizičke osobe pa da onda ta osoba dalje vrši uplatu tog novca, nema razloga da tvrtka sama ne postupa na taj način, kojih okolnosti su okrivljenici obzirom na njihova osobna svojstva bili svjesni, a olako smatrali da se ne radi o novčanim sredstvima koja potječu od počinjenja kaznenog djela.

Odlučujući o sankciji adekvatnoj kazneno pravnoj odgovornosti okrivljenika sud je cijenio otegotnim stupanj krivnje s kojom su I i II okrivljenici postupali prilikom počinjenja djela stavljenog im na teret jer su postupali sa svjesnim nehajem. Otegotnim je cijenio jačinu povrede zaštićenog dobra jer je zaštitni objekt kaznenog djela iz čl. 265. KZ/11 gospodarstvo i visinu štete. U odnosu na II okrivljenicu je također cijenjeno otegotnim kaznena osuđivanost za kazneno djelo pronevjere iz čl. 345. st. 3. KZ/97. Olakotnim je u odnosu na I okrivljenika cijenjena činjenica da je neosuđivana osoba, a u odnosu na II okrivljenici obiteljsko stanje. Zbog navedenog se ovaj događaj cijeni ekscesom u njihovom dosadašnjem životu, kao nepromišljenost u postupanju, a ne trajno obilježje njihove ličnosti.

S obzirom na sve navedene okolnosti, sud je izrekao kaznu zatvora kao u izreci i primijenio odredbu čl. 56. KZ/11 i I i II okrivljenicima izrekao uvjetnu kaznu zatvora kao u izreci presude smatrajući je primjerenom težini djela i kaznene odgovornosti I i II okrivljenika te da će time doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije i princip individualizacije u kažnjavanju te pozitivno utjecati na okrivljenika i druge da se ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela. Rok provjeravanja sud nalazi adekvatnim ličnosti I i II okrivljenika i posljedicama djela kao i prethodno nabrojenim okolnostima.

Odluka o imovinsko pravnom zahtjevu se temelji na čl. 158. st. 1 i 2 u vezi članka 156. st.2. ZKP/08. Naime, utvrđeno je da je postupanjem I i II okrivljenika oštećena tvrtka H. kojoj je naknadno štetu namirila … banka, što je razvidno iz Sporazuma s listova 123 i 124, i koja je ustupila svom imovinskopravni zahtjev banci, na koji način je imovinsko pravni zahtjev prešao na … banku kojoj solidarno I i II okrivljenici imaju isplatiti dužni iznos. U odnosu na dio imovinskopravnog zahtjeva s kojim je … banka upućena u parnicu, raspravljanje o istom bi uvelike odužilo ovaj postupak, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

Odluka o trošku kaznenog postupka donesena je temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 te je I i II okrivljenicima naloženo plaćanje paušalne svote obzirom na njihovo imovno stanje i trajanje postupka.

U Zagrebu, 10. studenog 2014. godine

Zapisničar:

Sudac:

Natalija Tomić, v.r.

Renata Pražetina Kaleb, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

Dostavna naredba:

1. ODO Zagreb

2. I okrivljenik

3. II okrivljena

4. ošt. - nakon pravomoćnosti

5. u spis