Uzp-40/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z AG R E B

Broj: Uzp 40/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović- Ivanišević, u pravnoj stvari predlagatelja C.-C. d.o.o. iz Z., zastupanog po punomoćnici A. I., odvjetnici iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 31. ožujka 2006. godine, dana 23. kolovoza 2006. godine,

r i j e š i o j e :

I Predlagatelju C.-C. d.o.o.Z. određuje se primjerena naknada u iznosu od 4.500,00 kn.

II Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz t. I izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je dana 31. ožujka 2006. godine, sukladno odredbi čl. 27. st. (2) Zakona o sudovima („Narodne novine“ 150/05 - dalje: ZS), podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Predlagatelj navodi da je tužbom podnesenom Upravnom sudu Republike Hrvatske dana 28. ožujka 2002. godine protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak, Odjela za drugostupanjski porezni postupak, klasa: UPII-471-02/01-01/480, ur.broj: 513-04/02-3 od 10. siječnja 2002. godine, pokrenuo upravni spor radi poništenja navedenog rješenja, koji se kod Upravnog suda Republike Hrvatske vodi pod brojem Us-2847/02.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. (1) ZS, stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-2847/02 te očitovanja Upravnog suda Republike Hrvatske od 18. svibnja 2006. godine, utvrdio slijedeće činjenice relevantne za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 - dalje: Ustav).

Predlagatelj je dana 28. ožujka 2002. godine podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak, Odjela za drugostupanjski porezni postupak, radi poništenja rješenja tuženika od 10. siječnja 2002. godine, klasa: UPII-471-02/01-01/480, ur.broj: 513-04/02-3.

Rješenjem Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-2847/2002-2 od 29. ožujka 2002. godine, dostavljena je tužba i prijepis osporenog upravnog akta tuženiku radi odgovora na tužbu.

Tuženik je dostavio u spis odgovor na tužbu dana 6. kolovoza 2002. godine.

Postupak pred Upravnim sudom Republike Hrvatske nije okončan do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja, odlučno kod ocjene da li predlagatelju predleži pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja.

Slijedom navedenog za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pravno relevantnim razdobljem ima se smatrati razdoblje od 28. ožujka 2002. godine (dan podnošenja tužbe Upravnom sudu Republike Hrvatske) do 23. kolovoza 2006. godine (dan donošenja ovog rješenja), što ukupno iznosi četiri (4) godine, četiri (4) mjeseca i dvadesetsedam (27) dana.

S obzirom na navedena utvrđenja, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je zbog duljine trajanja postupka pred Upravnim sudom Republike Hrvatske došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava, posebno imajući u vidu izrazito dugo razdoblje neaktivnosti suda koji, od zaprimanja tuženikovog odgovora na tužbu (6. kolovoza 2002.) do danas nije poduzeo niti jednu radnju u konkretnom sporu.

Po ocjeni ovog suda ne radi se o složenijem predmetu, koja bi okolnost mogla opravdati duljinu trajanja postupka a niti je predlagatelj svojim ponašanjem doprinio duljini trajanja sudskog postupka.

Visinu naknade Vrhovni sud je utvrdio imajući u vidu trajanje sudskog postupka, postupanje nadležnog suda te vrstu i prirodu konkretnog spora, posebno uzimajući u obzir ukupne gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 28. st. (1) i st. (2) ZS, prihvatiti zahtjev predlagatelja te odrediti primjerenu naknadu i tako u svemu odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 23. kolovoza 2006. godine

Sutkinja:

Davorka Lukanović- Ivanišević, v.r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.