II Kž-348/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 348/13-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda mr. sc. Branka Brkića, kao predsjednika vijeća, te Žarka Dundovića i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Sabađija, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog N. M., zbog kaznenog djela iz članka 188. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 31. srpnja 2013., broj Kov-18/13, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 19. kolovoza 2013.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okrivljenog N. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog N. M., zbog kaznenih djela iz članka 188. stavka 2. u svezi s člankom 61., članka 213. stavak 2., članka 124. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), te kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. i 4. i članka 306. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog N. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13 – dalje u tekstu: ZKP/08).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni N. M., putem braniteljice M. B., odvjetnice iz P., s prijedlogom da se „žalba prihvati i ukine pobijano rješenje bez vraćanja na ponovni postupak, odnosno da se odbije prijedlog državnog odvjetnika za produljavanje istražnog zatvora te okrivljenik pusti na slobodu“.

II Kž 348/13-4

Žalba nije osnovana.

Pobijajući pravilnost pobijanog rješenja, žalitelj osporava postojanje onih osobitih okolnosti koje bi ukazivale na opasnost od ponavljanja kaznenog djela sprječavanja dokazivanja, ukazujući pritom na sadržaj SMS poruka upućenih oštećenici i na rezultate provedenih vještačenja.

Međutim, okrivljeniku se optužnicom ne stavlja na teret da bi zakonska obilježja kaznenog djela sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavak 1. KZ/11 ostvario šaljući oštećenici fotografiju na kojoj drži pištolj ili SMS poruke prijetećeg sadržaja, već da je to činio upućujući oštećenici telefonske pozive tijekom kojih joj je govorio da povuče kaznenu prijavu, da su policija i državno odvjetništvo jedna te ista firma, da joj neće nitko vjerovati, da će je crni mrak progutati na cesti te da se sjeti V. i onog čovjeka koji je ubio svoje dijete. S obzirom na inkriminirani način, ali i vrijeme počinjenja tog kaznenog djela (od 1. siječnja do početka travnja 2013., dakle, nakon što je okrivljenik odselio s adrese zajedničkog prebivališta), neosnovano žalitelj ukazuje da je 25. studenog 2012. napustio obiteljsku kuću i da je oštećenici slao SMS poruke isključivo radi dogovora o skrbi za djecu. Nadalje, okolnost postojanja SMS poruka, koje su, a suprotno navodima žalbe, ipak vezane za dokazivanje u predmetnom kaznenom postupku, samo pojačavaju opisanu bojazan od ponovnog počinjenja kaznenog djela sprječavanja dokazivanja, a koja primarno proizlazi iz inkriminiranog načina počinjenja djela.

Navedenom je za dodati i da se okrivljeniku stavlja na teret počinjenje i četiri druga kaznena djela, među kojima i kazneno djelo silovanja iz članka 188. stavak 2. KZ/97, za koje je zaprijećena kazna zatvora najmanje tri godine. Naime, i navedenu okolnost treba promatrati kao odlučnu pri procjeni postojanja reiteracijske opasnosti, budući da ista ukazuje na motiviranost okrivljenika da utječe na oštećenicu (s kojom je još uvijek u braku i koja je oslobođena obveze svjedočenja za kaznena djela počinjena na njezinu štetu), a time i na ishod cjelokupnog kaznenog postupka.

Uslijed svega istaknutog, neosnovanim se ukazuju žalbeni navodi kojima se ističe da je pobijanim rješenjem zapravo istražni zatvor produljen po osnovi iz točke 2. stavka 1. članka 123. ZKP/08, da su produljenjem istražnog zatvora, a s obzirom i na okrivljenikov raniji život (neosuđivanost, nagrađivanost, odlikovanost) povrijeđene odredbe članka 5. stavka 1. točke c) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 22. stavak 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske.

Pozivajući se na načelo razmjernosti propisano odredbom članka 122. stavak 2. ZKP/08, žalitelj ispušta iz vida da sud sukladno navedenoj zakonskoj odredbi prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru, posebno njegovu trajanju, mora voditi računa ne samo o razmjeru između težine kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret i kazne koja se prema podacima kojima raspolaže sud može očekivati, već i o samoj potrebi trajanja istražnog zatvora. Slijedom navedenog, cijeneći pritom sve okolnosti koje ukazuju na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da načelo razmjernosti u konkretnom slučaju nije povrijeđeno, a unatoč dosadašnjem trajanju mjere istražnog zatvora.

II Kž 348/13-4

Budući da okrivljenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 494. stavak 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 19. kolovoza 2013.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Sabađija, v. r.

mr. sc. Branko Brkić, v. r.