Legislator Case Law & Legislation
I Kž-983/2010-4 AI generated

Criminal appeal partially allowed; drug dealer sentenced to two years six months; probation revoked for recidivist.

Case Number I Kž-983/2010-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially allowed the appeal of defendant I. Z.-M., reducing his sentence from three years to two years and six months due to significant mitigating circumstances. While the court upheld the conviction and the revocation of probation for defendant I. B., it recognized Z.-M.'s confession, age, and addiction as grounds for leniency. The decision applied Article 57 of the Criminal Law to balance general and special prevention needs against the defendant's personal situation.

Legislator headnote

AI generated

čl. 50., 56., 57. KZ; čl. 63., 69. KZ; čl. 173. st. 2. KZ; čl. 379., 387., 390. ZKP-a: The Supreme Court may reduce a statutory sentence when particularly strong mitigating circumstances exist, while simultaneously revoking probation for a recidivist who commits a new crime during the probation period.

Keywords

AI generated
Criminal Law of Croatia Sentencing Guidelines Probation Revocation Drug Trafficking Recidivism Mitigating Circumstances Criminal Procedure Act

Cited Legislation

AI generated
čl. 50. KZ
KZ) te o svrsi kažnjavanja (čl. 50. KZ) kaznom zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci na koju je osuđen opt.
čl. 56. KZ
Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 56. KZ) te o svrsi kažnjavanja (čl.
čl. 57. st. 2. i 4.c) KZ
KZ za koje je tom presudom proglašen krivim, temeljem istog zakonskog propisa i uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4.c) KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci u koju kaznu mu se, temeljem čl.
čl. 63. st. 1. KZ
i 4.c) KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci u koju kaznu mu se, temeljem čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 1.
čl. 69. st. 1. i 7. KZ
čl. 173. st. 2. i 7. KZ
čl. 80. KZ
je oduzeto 2,56 grama heroina i dvije tablete Heptanona a temeljem čl. 80. KZ od opt.
čl. 82. st. 1. i 2. KZ
Temeljem čl. 82. st. 1. i 2. KZ oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom i to od opt.
čl. 122. st. 1. ZKP-a
čl. 119. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP-a
1., u svezi čl. 119. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP-a, optuženici su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka i to opt.
čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a
čl. 387. ZKP-a
i čl. 387. ZKP-a trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.
čl. 390. st. 1. ZKP-a

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 983/10-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana, Miroslava Šovanja, Ileane Vinja i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Janković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. I. Z.-M. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 41. ZIDKZ ("Narodne novine" broj 71/06) odlučujući o žalbama opt. I. Z.-M. i opt. I. B., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 1. rujna 2010. broj K-42/10, u sjednici održanoj 18. siječnja 2011.

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se žalba opt. I. Z.-M., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se opt. I. Z.-M. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ za koje je tom presudom proglašen krivim, temeljem istog zakonskog propisa i uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4.c) KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci u koju kaznu mu se, temeljem čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 1. veljače 2010. pa nadalje.

II. Žalba opt. I. B. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom su opt. I. Z.-M. i opt. I. B. proglašeni krivima zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 41. ZIDKZ ("Narodne novine" broj 71/06) za koje je opt. I. Z.-M. osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine a opt. I. B. je utvrđena kazna zatvora u trajanju tri godine i tri mjeseca. Istom presudom je opt. I. B., temeljem čl. 69. st. 1. KZ, opozvana uvjetna osuda iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu broj K-886/03 od 21. veljače 2007. kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ i dr. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine sa rokom provjeravanja tri godine, koja kazna zatvora je uzeta utvrđenom pa je temeljem čl. 60. KZ opt. I. B. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i deset mjeseci.

I Kž 983/10-4

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ u izrečenu kaznu zatvora je opt. I. Z.-M. uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 1. veljače 2010. pa nadalje a opt. I. B. od 2. veljače 2010. pa nadalje.

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ od opt. I. Z.-M. je oduzeto 2,56 grama heroina i dvije tablete Heptanona a temeljem čl. 80. KZ od opt. I. Z.-M. je oduzet mobitel crne boje, marke Nokia, IMEI br. 354808013234784.

Temeljem čl. 82. st. 1. i 2. KZ oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom i to od opt. I. Z.-M. u iznosu 5.700,00 kn a od opt. I. B. u iznosu 4.200,00 kn. Temeljem čl. 122. st. 1., u svezi čl. 119. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP-a, optuženici su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka i to opt. I. Z.-M. u iznosu 2.845,00 kn a opt. I. B. u iznosu 3.091,00 kn.

Protiv ove presude žalbu je podnio opt. I. Z.-M., putem braniteljice M. M., odvjetnice iz S., zbog odluke o kaznenoj sankciji sa prijedlogom pobijanu presudu preinačiti „…u dijelu odluke o kazni i umanjiti mu kaznu zatvora…“.

Opt. I. B. je podnio dvije žalbe. Jednu putem braniteljice I. Š., odvjetnice iz S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji sa prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, dok je drugu žalbu podnio osobno i u njoj ne navodi osnove zbog kojih se žali, ali se iz sadržaja može iščitati kako se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Imajući u vidu sadržaj ovih dviju žalbi one će se razmatrati kao jedinstvena žalba opt. I. B. Odgovor na žalbe nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis uz podnesak u kojem predlaže žalbe optuženika odbiti kao neosnovane.

Žalba opt. I. Z.-M. je osnovana dok je žalba opt. I. B. neosnovana.

Suprotno navodima opt. I. B., činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja, zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica utemeljeni na izvedenim dokazima.

Na početku glavne rasprave opt. I. Z.-M. se očitovao krivim a tijekom iskazivanja pred istražnim sucem, pored potpunog priznanja počinjenje kaznenog djela, jasno je izložio kako mu je opt. I. B. u više navrata prodavao heroin i to svaki puta 5 grama po cijeni 1.400,00 kuna. Opt. I. Z.-M. je logično i detaljno opisao telefonske pozive sa skrivenog broja, dogovore i primopredaju droge kao i druge postupke opt. I. B. iz kojih nedvojbeno proizlazi zaključak da mu je ovaj optuženik prodavao heroin koji je on dalje prodavao na ilegalnom narko tržištu.

I Kž 983/10-4

U pravu je sud prvog stupnja kako nema razloga koji bi doveli u sumnju vjerodostojnost navoda opt. I. Z.-M.. Njegovo priznanje da je kupljenu drogu dalje prodavao potvrdio je svjedok Ž. M., a na neizravan način to su potvrdili i djelatnici policije. Kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, da je opt. I. Z.-M. želio govoriti neistinu onda bi prvenstveno neistinito iskazivao o okolnostima koje se odnosi na njega i na taj način pokušao sebi olakšati situaciju. Međutim, on je iskreno priznao počinjenje kaznenog djela, pa doista nije logično da bi imao bilo kakav interes neosnovano i lažno teretiti drugu osobu.

Nasuprot žalbenim tvrdnjama opt. I. B., prvostupanjski sud je temeljem izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica te savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je i on počinio odnosno kazneno djelo. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje na koje se upućuje žalitelj.

U pravu je opt. I. Z.-M. kada tvrdi da mu je kazna prestrogo odmjerena dok opt. I. B. nije u pravu kada se žali zbog odluke o kazni.

Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

Odlučujući o vrsti i mjeri kazne, prvostupanjski sud je opt. I. Z.-M. olakotnim cijenio njegovo primjereno držanje i priznanje počinjenja kaznenog djela te mladost i teže obiteljske prilike dok mu je otegotnim cijenio ranije primijenjenu uvjetnu osudu zbog istovrsnog kaznenog djela. Opt. I. B. je olakotnim cijenjeno njegovo primjereno držanje te otežane socijalno obiteljske prilike a otegotnim činjenica što je ranije već bio osuđivan a konkretno kazneno djelo je počinio u vrijeme provjeravanja.

U pravu je opt. I. Z.-M. kada u žalbi naglašava svoje iskreno priznanje kaznenog djela, korektno držanje pred sudom, izraženo žaljenje za počinjeno, mladalačku dob i emocionalnu nezrelost te složene obiteljske prilike kao osnov ublažavanja zakonom propisane kazne. Kako to proizlazi iz vještačkog nalaza i mišljenja dr. B. U., opt. I. Z.-M. je ovisnik o opijatima na nivou zlouporabe a prema utvrđenju prvostupanjskog suda dio droge je koristio za vlastite potrebe. Ne smije se zanemariti ni njegov doprinos kako bi opt. I. B. mogao odgovarati za počinjeno kazneno djelo. Imajući u vidu postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti svrha kažnjavanja opt. I. Z.-M. se može postići i blažom kaznom od zakonom propisane za odnosno kazneno djelo.

Opt. I. B. je počinio kazneno djelo za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju tri godine i tri mjeseca u vrijeme provjeravanja određenog pravomoćnom presudom kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ i dr. i kojom mu je izrečena

I Kž 983/10-4

kazna zatvora u trajanju jedne godine. Prvostupanjski sud je, imajući u vidu da nije protekla godina dana od isteka vremena provjeravanja (čl. 69. st. 7 KZ) pravilno opozvao uvjetnu osudu i uzeo utvrđenom kaznu zatvora u trajanju jedne godine.

Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 56. KZ) te o svrsi kažnjavanja (čl. 50. KZ) kaznom zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci na koju je osuđen opt. I. Z.-M. i jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju tri godine i deset mjeseci na koju je osuđen opt. I. B., izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na počinitelje da ubuduće ne čine kaznena djela ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Upravo odmjerenim kaznama optimalno će se ispuniti zahtjevi kako generalne, tako i specijalne prevencije.

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je primjenom čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP-a trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. siječnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Ana Garačić, v.r.