I Kž-101/2003-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 101/03-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Zmajevića, Vesne Vrbetić, Lidije Grubić Radaković i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. V. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH i dr., odlučujući o žalbama opt. D. V. i I. V., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 28. listopada 2002. godine br. K-23/98, u sjednici održanoj dana 12. travnja 2006. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragu Marincela,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se žalba opt. D. V., a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti ukida se pobijana presuda u toč. 1. izreke i predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odbija se kao neosnovana žalba opt. I. V. i u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Vukovaru, presudom od 28. listopada 2002. godine br. K-23/98, proglasio je krivim opt. D. V. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH, te optuženike I. V. i D. G. zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, teškog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 271. st. 2. u svezi čl. 263. st. 1. KZ i na temelju istih zakonskih propisa osudio ih, D. V. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, a opt. I. V. i D. G. na kazne zatvora od po četiri godine i 10. mjeseci, svakog od optuženika.

Optuženicima je u kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 13. ožujka 1997. godine do 13. svibnja 1997. godine.

I Kž 101/03-4

Optuženicima je izrečena i sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, kao u izreci pobijane presude.

Na temelju čl. 90. st. 4. Zakona o krivičnom postupku optuženici su oslobođeni dužnosti naknade troškova krivičnog postupka.

Na temelju čl. 339. st. 1. toč. 3. Zakona o krivičnom postupku protiv opt. G. M. odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine, teško djelo protiv opće sigurnosti iz čl. 271. st. 2. u svezi čl. 263. st. 1. KZ.

Na temelju čl. 91. st. 1. ZKP/93 troškovi krivičnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žali se opt. D. V. po branitelju I. M. odvjetniku iz V., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede krivičnog zakona, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Optuženik I. V. se žali po branitelju D. B. odvjetniku iz V. iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 14. ožujka 2003. godine br. KŽ-DO-298/03, predložio je da se žalbe odbiju kao neosnovane.

Žalba opt. D. V. je osnovana, dok žalba opt. I. V. nije osnovana.

U odnosu na točku 1.

Optuženik D. V. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP navodeći da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, te da su u obrazloženju izostali razlozi, u čemu je u pravu.

Naime, optužnicom državnog odvjetnika se optuženiku stavlja na teret da je "u namjeri da liši života oštećenika R. K. sa udaljenosti od oko 6 m ispalio šest metaka u njegovom pravcu, od kojih ga je jedan pogodio, nanijevši mu na taj način tešku tjelesnu povredu …".

Prvostupanjski sud mijenja činjenični opis na način da je optuženik "u namjeri da liši života Z. B., s udaljenosti oko 6 m ispalio šest hitaca u smjeru kapije od kojih je jedan pogodio oštećenika R. K., nanijevši mu na taj način tešku tjelesnu ozljedu…".

I Kž 101/03-4

Prije svega, prvostupanjski sud nespretno mijenja činjenični opis na način da unosi da optuženik puca u smjeru kapije, ne precizirajući tko se tu nalazi, da li Z. B. kojega namjerava lišiti života ili R. K., kojega pogađa ili obojica.

Iz tako nespretno izmijenjenog činjeničnog opisa sada proizlazi zabluda o smjeru radnje kada optuženik promaši cilj radnje i pogađa drugi, a ne željeni objekt (aberatio ictus), a prvostupanjski sud za te navedene izmjene ne daje dostatne razloge, a one koje daje su proturječni.

Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je optuženik postupao s direktnim umišljajem da usmrti Z. B., u čemu nije uspio, jer kod oštećenika nisu bili ozlijeđeni vitalni organi, očito misleći na K., koji je zadobio povrede.

Dakle, iz svega nije razvidno da li prvostupanjski sud smatra da u odnosu na B. postoji pokušaj u odnosu na željeno djelo, a u odnosu na K. nehaj (idealni stjecaj) ili eventualno smatra da je optuženik računao s mogućnošću da pogodi drugi, a ne željeni objekt. Stoga je ostvarena postupovna povreda na koju optuženik ukazuje, ali je ne sagledava u potpunosti pa je stoga odlučivano i po službenoj dužnosti.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju je ukazano, pazeći pri tome, prilikom donošenja odluke o krivnji na zabranu reformatio in peius, budući državni odvjetnik nije uložio žalbu, provest će sve dokaze i nakon njihove svestrane ocjene donijeti novu odluku, u kojoj će dati razloge za sva svoja utvrđenja, u skladu s čl. 359. st. 7. ZKP.

U odnosu na točku 2.

U uvodu žalbe opt. I. V. ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali ne navodi o kojoj postupovnoj povredi bi se radilo, niti ju obrazlaže.

Stoga je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP i nije utvrđeno da bi bila ostvarena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

U odnosu na žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ističe golu tvrdnju da je postupao u nužnoj obrani, ne navodeći na čemu temelji tu tvrdnju.

Iz provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je zaključio da je između opt. I.

V. s jedne strane i opt. D. G., te pok. Z. B. s druge strane došlo do naizmjenične puščane paljbe, u kojoj je pogođen Z. B.. Do pucnjave je došlo nakon što je prethodno D. V. pucao s namjerom da pogodi Z. B. i pogodio K., nakon čega B. odlazi po pušku i tada nastaje obostrana paljba.

Optuženik I. V. to ne poriče, već navodi da je u jednom trenutku, nakon naguravanja u dvorištu koje je očigledno nastalo nakon što je pogođen K., otišao po pušku i s njom krenuo

I Kž 101/03-4

do kuće punice, udaljene oko 8 m i kada je čuo jedan hitac i sam je ispalio više projektila i vratio se prema svojoj kući. Tada je počela obostrana paljba.

S obzirom da je obostrana paljba samo nastavak prethodnog sukoba u kojem su učešće uzele obje sukobljene strane, ne može se optuženik pozivati na nužnu obranu, pristajući na taj sukob i koji u jednom trenutku naguravanja odlazi u kuću govoreći "sad ćete vidjeti kad ja uzmem automat", kako je naveo u obrani.

Stoga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Povredu kaznenog zakona optuženik ne obrazlaže, a drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu na temelju čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP nije našao da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik izrečenu kaznu nalazi prestrogom za postizanje svrhe kažnjavanja u čemu, međutim, nije u pravu, budući je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve utvrđene okolnosti koje je mogao utvrditi, s obzirom da je optuženiku suđeno u odsutnosti i izrekao mu kaznu, podobnu za ostvarenje svih vidova svrhe kažnjavanja.

Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 388. st. 1. i čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 12. travnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Josip Budinski, v. r.