IV Kž-110/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV-Kž-110/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te, Zlate Lipnjak-Bosanac i Damira Kosa, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. R. M., zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 2. KZRH, odlučujući o žalbi oštećenih H. d.d., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 17. travnja 2002. godine, broj Kv-42/02 (Kio-130/97), u sjednici održanoj 11. srpnja 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštećenih H. d.d. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Dubrovniku pod brojem Kv-42/02 od 17. travnja 2002. godine, na temelju čl. 190. st. 3. ZKP (a u stvari temeljem čl. 203. st. 4. ZKP), prihvatio je neslaganje istražnog suca sa prijedlogom za dopunu istrage, te je odbivši prijedlog za dopunu istrage Općinskog državnog odvjetništva u Metkoviću, istovremeno odlučujući u smislu čl. 201. st. 1. toč. 3. ZKP, obustavio istragu protiv R.M., zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 2. KZRH.

Protiv tog rješenja, u odnosu na odluku o obustavi kaznenog postupka, podnio je žalbu oštećeni H. d.d., po svom punomoćniku, odvjetniku M.B. iz P., i to zbog povrede kaznenog zakona, te predlaže da se pobijano rješenje ukine i prvostupanjskom sudu naloži nastavak i hitno dovršenje istrage.

Žalba oštećenog je neosnovana.

Nije u pravu žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud zanemario postojanje kvalificiranog oblika kaznenog djela nesavjesnog gospodarskog poslovanja iz čl. 291. st. 2. KZ. Naime, prvostupanjski sud ispravno primjenjujući zakon, utvrđuje da je nastupila apsolutna zastara kaznenog progona okrivljenog R.M., za aktivnosti kako su one opisane u rješenju o provođenju istrage broj Kio-130/97 od 21. studenog 1997. godine.

Tim radnjama okrivljeniku je inkriminirano da je počinio kazneno djelo iz čl. 99. st. 2. KZRH, koji je u to vrijeme bio na snazi. Od vremena navodnog počinjenja kaznenog djela pa do dana obustave ovog kaznenog postupka, u odnosu na ovo kazneno djelo, dva puta je došlo do izmjene Kaznenog zakona i to prvi puta 1. siječnja 1998. godine, stupanjem na snagu novog Kaznenog zakona objavljenog u «Narodnim novinama», broj 110/97 i drugi puta 22. prosinca 2000. godine, stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama KZ, objavljenog u «Narodnim novinama», broj 129/00.

U prvoj izmjeni zakonodavac je, označavajući ovo kazneno djelo čl. 291. KZ, predvidio samo jedan oblik počinjenja kaznenog djela nesavjesnog gospodarskog poslovanja, za koje kazneno djelo je predvidio mogućnost izricanja novčane kazne ili kazne zatvora u trajanju do tri godine, ako počinitelj prouzroči znatnu imovinsku štetu.

U drugoj izmjeni, osim izmjena u samom tekstu pravne norme u st. 1., zakonodavac je ponovno predvidio i kvalificirani oblik ovog kaznenog djela opisavši ga u st. 2. ovoga članka, za koje kazneno djelo u st. 2. je predvidio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina.

Ispravno prvostupanjski sud zaključuje da je u slučaju izmjene zakona, jednom ili više puta, od vremena počinjenja kaznenog djela do vremena primjene zakona, sud obavezan primijeniti onaj zakon koji je najblaži za počinitelja.

Kako je u konkurenciji triju zakona (zakon vremena kada je kazneno djelo počinjeno i dvije kasnije izmjene), za počinitelja najblaži onaj zakon koji je za ovo kazneno djelo predviđao samo novčanu kaznu ili kaznu zatvora do tri godine i koji nije imao predviđeni kvalificirani oblik počinjenja ovog kaznenog djela, to je sud ispravno postupio kada je rok zastare računao upravo primjenom ove zakonske norme.

Stoga je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je završetkom 2000. godine nastupila apsolutna zastara kaznenog progona R.M. za kazneno djelo kako je ono opisano u rješenju o provođenju istrage, te je kazneni postupak primjenom čl. 201. st. 1. toč. 3. ZKP ispravno obustavljen, te je žalbu žalitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

Iz svega izloženog, na temelju čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 11. srpnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić Jergović, v. r.

Katica Jelić, v. r.