Gž-149/2014-2 · Županijski sud u Karlovcu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U KARLOVCU

Gž-149/2014-2

KARLOVAC

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Željka Udiera kao predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Alenke Laptalo kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz O. H., OIB … kojega zastupa punomoćnik Č. K., odvjetnik u O., protiv tuženika BOLNICA O. iz O., OIB …, kojega zastupa punomoćnik Z. M., dipl. pravnik, zaposlenik tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Ogulinu, poslovni broj P-238/12-19 od 11. prosinca 2013. g., na sjednici vijeća održanoj 01. ožujka 2017. godine

p r e s u d i o j e

O d b i j a s e žalba tužitelja kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Ogulinu, poslovni broj P-238/2012-19 od 11. prosinca 2013. g. p o t v r đ u j e.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da tužitelju na ime naknade nematerijalne štete plati ukupni iznos od 250.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe dana 26. srpnja 2012.g. pa do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, te je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu 1.425,00 kn u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Tužitelj je protiv te presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tuženik nije odgovorio nam žalbu.

Žalba tužitelja je pravovremena.

Žalba nije osnovana.

Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud tom presudom, kao i u postupku koji je prethodio donošenju presude, nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka te da je pravilno primijenio materijalno pravo. Neosnovano se u žalbi prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u smislu da se presuda ne može ispitati budući da pobijana presuda sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji su razlozi jasni i međusobno ne proturječe, tako da je presuda jasna i može se ispitati.

Žalbeni navodi tužitelja koji ukazuju na ovu vrstu bitne povrede odredaba parničnog postupka u suprotnosti su sa stanjem spisa jer iz nalaza i mišljenja vještaka, napose njegove dopune, proizlazi da je vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio podatke iz cjelokupnog spisa, uključujući i iskaze svjedoka i tužitelja.

Tužitelj također prigovara da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 12 ZPP-a, odnosno da bi pobijanom presudom bio prekoračen tužbeni zahtjev.

Prema odredbi čl. 369 st. 4 i 5 ZPP-a prekoračenje tužbenog zahtjeva postoji ako je sud odlučio o nečem drugom, a ne o onome što je traženo ili kad je dosuđeno više od onoga što je traženo. Kako iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud odbio zahtjev koji odgovara postavljenom tužbenom zahtjevu to pobijanom presudom nije ostvaren ovaj zakonski žalbeni razlog na koji se poziva tužitelj.

Tužitelj u znatnom dijelu žalbe preocjenjuje dokaze koje je prvostupanjski sud izveo i pravilno ocijenio u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a. Naime, u smislu naprijed navedene zakonske odredbe koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza jedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pa kako je sud upravo postupajući u smislu prethodno citirane odredbe utvrdio za ovaj spor odlučne činjenice to nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a, na koju tužitelj upire.

U tom smislu nisu osnovani žalbeni prigovori koji se odnose na ocjenu nalaza i mišljenja vještaka, već se utvrđuje da su žalbeni navodi rezultat jednostrane ocjene dokaze od strane tužitelja i kao takvi ne mogu dovesti u pitanje zaključke prvostupanjskog suda, a djelom su i u suprotnosti sa stanjem prvostupanjskog spisa.

Mišljenje medicinskog vještaka dr. M. V. G. koje tužitelj pokušava osporiti nema nedostataka na koje tužitelj ukazuje zbog čega ovaj sud prihvaća zaključke prvostupanjskog suda u vezi tog nalaza i mišljenja.

Cijeneći rezultate prvostupanjskog postupka ovaj sud zaključuje da pozivanje tužitelja na odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN br. 150/08, 155/19, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11, 12/12, 35/12, 70/12, 144/12, 82/13, 159/13, 22/14, 154/14 i 70/16 – dalje: ZZZ), Zakona o zaštiti prava pacijenata (NN br. 169/04 i 37/08 – dalje: ZZPP) i Kodeksa medicinske etike i deontologije (NN br. 55/08 i 139/15 – dalje: Kodeks), koje su deklaratorne naravi, ne utječu na zakonitost prvostupanjske odluke jer je prvostupanjskim postupkom utvrđeno da u liječenju tužitelja nije bilo liječničke pogreške i da su zaposlenici tuženika zbrinuli tužitelja nakon što je ozlijeđen sukladno pravilima struke.

Stoga je prvostupanjski sud, nakon što je utvrdio da nije bilo propusta tuženika u liječenju tužitelja, pravilno primijenio materijalno pravo i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Slijedom iznijetog ovaj sud zaključuje da pobijanom presudom nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva tužitelj, a nisu ostvareni ni žalbeni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presuditi kao u izreci.

U Karlovcu 01. ožujka 2017. godine

Predsjednik vijeća

Željko Udier, v.r.