Rev-178/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 178/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari I tužitelja J. P. i II tužiteljice I.-T. P., oboje iz M., oboje zastupani po punomoćniku Ž. L., odvjetniku u Odvjetničkom društvu L. i. P. iz S., protiv tuženika J. G. iz Š., zastupan po punomoćnicima B. A. i I. S., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. A. i. I. S. iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, broj Gž-277/08-2 od 7. lipnja 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, broj P-197/06 od 11. svibnja 2007., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2014.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom I tužitelju 250.000,00 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2006. pa do isplate, a II tužiteljici za isplatom iznosa od 124.836,00 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2005. pa do isplate te je naloženo tužiteljima da tuženiku naknade trošak postupka u iznosu od 138.537,32 kn. Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Suprotno revizijskim navodima, obje nižestupanjske presude sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Predmet ovog postupka je zahtjev I i II tužitelja za isplatom i to na temelju Sporazuma koji je I tužitelj s tuženikom sklopio 21. veljače 2005.

Sudovi su tijekom postupka utvrdili sljedeće činjenično stanje;

- da je 4. ožujka 2003. I tužitelj s J. G. sklopio ugovor o prijenosu poslovnih udjela u društvu A. p. d.o.o. te da je taj ugovor javnobilježnički ovjeren,

- da je Sporazumom koji je I tužitelj s tuženikom sklopio 21. veljače 2005. dogovoreno da će tuženik isplatiti I tužitelju iznos od 200.000,00 EUR za ustupanje suvlasništva u društvu A. p. d.o.o. i to prema Ugovoru o prijenosu poslovnih udjela od 4 ožujka 2003 i to kad A. p. d.o.o. ili firma nasljednik plati sve potraživanja Auto-kuće G.,

- da je navedenim Sporazumom bilo dogovoreno i to da će tuženik platiti I tužitelju iznos od 50.000,00 EUR-a ako tužitelj, između ostalog, odmah i bez odlaganja preda mjesto direktora i člana uprave osobi koju odabere tuženika, a pored toga tuženik se obvezao da će A. p. d.o.o. ili firma nasljednik platiti zaostali dug H. b. u iznosu od 180.000,00 EUR-a u sljedeće dvije godine ili najkasnije do 31. prosinca 2006. radi oslobađanja tereta hipoteke na stanu II tužiteljice,

- da je na nad trgovačkim društvom A. p. d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Splitu od 19. srpnja 2006. istodobno otvoren i zatvoren stečajni postupak i da je danom donošenja tog rješenja dug ovog društva prema Auto-kući G. iznosio 4.101.015,67 kn,

- da tuženik nije bio član društva A. p. d.o.o., niti član Skupštine ili Uprave a ni direktor, te da nije imao ikakvih ovlasti na zastupanje tog društva i preuzimanje obveza za isto.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud drugog stupnja zaključuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, odnosno da tuženik nema obvezu isplatiti I tužitelju 200.000,00 EUR-a budući da nije ispunjen uvjet iz Sporazuma, a to je da društvo A. p. d.o.o. ili firma nasljednik podmiri sva potraživanja prema Auto-kući G.

Nadalje, sud zaključuje da nije osnovano potraživanje I tužitelja prema tuženiku za iznos od 50.000,00 EUR-a jer je Sporazum u dijelu kojim se tuženik obvezao isplatiti taj iznos uz uvjet da mu tužitelj preda mjesto direktora i člana uprave društva A. p. d.o.o., odnosno osobi koju on odabere, jer je to protivno odredbama čl. 423. i 424. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 121/99 i 118/03 - u daljnjem tekstu: ZTD) kojima su propisane pretpostavke postavljanja, odnosno opoziva članova uprava društava sa ograničenom odgovornošću. Stoga je taj dio sporazuma ništav na temelju čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - u daljnjem tekstu ZOO).

Sud drugog stupnja je zaključio da nije osnovano niti potraživanje II tužiteljice jer tuženik u vrijeme sklapanja Sporazuma nije imao poslovnih udjela u društvu A. p. d.o.o., niti je bio njegov član a niti ga je imao ovlast zastupati, pa stoga nije mogao obvezati to društvo na isplatu iznosa od 180.000,00 EUR-a radi oslobađanja tereta hipoteke na stanu II tužiteljice.

Prema ocjeni ovog revizijskog suda pravilan je zaključak suda drugog stupnja da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja i to upravo iz razloga što ga je taj sud iznio. Tužitelji u reviziji citiraju žalbu (jer da sud drugog stupnja nije odlučivao o žalbenim navodima) a čiji razlozi se u cijelosti odnose na zaključak prvostupanjskog suda da je Sporazum od 21. veljače 2005. ništav jer je riječ o prijenosu poslovnog udjela, a Sporazum nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta.

Neosnovano tužitelji prigovaraju da sud drugog stupnja nije odlučivao o žalbenim navodima. Naime, sud drugog stupnja je u presudi naznačio da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda se Sporazumom prenose poslovni udjeli, jer su stranke na temelju Sporazuma ugovorile međusobnu isplatu.

Nadalje, nije osnovan revizijski navod da je sud drugog stupnja nije naveo razloge zašto odbija žalbu i zahtjev za isplatu na temelju valjanog ugovora kad je zaključio da se ne radi o prijenosu poslovnih udjela već o isplati, jer je sud drugog stupnja, kao što je navedeno, zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, odnosno da tuženik nema obvezu isplatiti I tužitelju 200.000,00 EUR-a budući da nije ispunjen uvjet za isplatu postavljen u Sporazumu, a to je da društvo A. p. d.o.o. ili firma nasljednik podmiri sva potraživanja prema Auto-kući G.

Slijedom navedenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP, odbiti reviziju kao neosnovanu.

U Zagrebu, 3. lipnja 2014.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.