Rev-2572/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 2572/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Renati Šantek, u pravnoj stvari prvotužiteljice K. N. iz K., drugotužiteljice R. T. iz Z., i trećetužiteljice M. B. iz Z., koje zastupaju punomoćnik G. M. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu M.-L.-B.-T. u Z., protiv prvotuženika D. Č. iz Njemačke, B., i drugotuženice R. H. iz Z., sada Njemačka, B., koje zastupa punomoćnica B. J., odvjetnica u Z., radi utvrđenja ništavosti, odnosno poništenja ugovora o prodaji, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, Gž-3745/07-2 od 19. svibnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-892/04 od 14. prosinca 2006., 17. svibnja 2012.,

r i j e š i o j e:

I. Odbacuje se revizija tužiteljica kao nedopuštena.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se ništavim Ugovor o kupoprodaji zaključen 07.02.2002. između tužiteljice A. Č. i tuženika D. Č. i R. H. kojim tužiteljica A. Č. prodaje tuženicima D. Č. i R. H. ¼ suvlasničkog dijela nekretnine u naravi kuća u Z., … površine 110m2 i livade sagrađene na kč.br. 7352/72, ukupne površine 103,2 hvati, odnosno 371 m2 upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zagrebu, k.o. G. Z., z.ul. 16384.“

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Poništava se Ugovor o kupoprodaji zaključen 07.02.2002. između tužiteljice A. Č. i tuženika D. Č. i R. H. kojim tužiteljica A. Č. prodaje tuženicima D. Č. i R. H. ¼ suvlasničkog dijela nekretnine u naravi kuća u Z., … površine 110m2 i livade sagrađene na kč.br. 7352/72, ukupne površine 103,2 hvati, odnosno 371 m2 upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zagrebu, k.o. G. Z., z.ul. 16384.“

III. Nalaže se tužiteljicama da tuženicima solidarno u roku od 15 dana naknade parnični trošak u iznosu od 15.250,00 kuna.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljica, potvrđena je u cijelosti prvostupanjska presuda (točka I. izreke) i odbijen je zahtjev tuženih za naknadu troška odgovora na žalbu (točka II. izreke).

Protiv drugostupanjske reviziju su podnijele tužiteljice zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinačiti drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev. Tužiteljice traže naknadu troška nastalog vođenjem parničnog postupka i naknadu troška nastalog podnošenjem revizije.

Tuženici su podnijeli odgovor na reviziju. Osporavaju revizijske navode i predlažu odbiti reviziju tužiteljica kao neosnovanu. Traže naknadu troška nastalog sastavljanjem odgovora na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08, dalje: ZPP), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna.

S obzirom da se tužbeni zahtjev u ovom parničnom predmetu ne odnosi na novčanu svotu, u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP, mjerodavna je vrijednost predmeta spora naznačena tužbi.

Kao vrijednost predmeta spora, u skladu s tom odredbom, ranije prvotužiteljica A. Č. (čije nasljednice su sve u tužbi naznačene tužiteljice) i ranije drugotužiteljica, a sada trećetužiteljica, M. B., u tužbi su naznačile iznos od 200.000,00 kuna.

Pri ovakvoj kumulaciji tužbenih zahtjeva u smislu čl. 188. st. 1. ZPP, o kojima je odlučeno presudama nižestupanjskih sudova za dopuštenost revizije mjerodavna je vrijednost svakog pojedinog zahtjeva. Vrijednost tih zahtjeva se ne zbraja već se vrijednost predmeta spora određuje u odnosu na svaki zahtjev zasebno.

Zbog toga, kod ocjenjivanja dopuštenosti revizije prema vrijednosnom kriteriju, u predmetnom slučaju treba voditi računa i o odredbi čl. 37. st. 2. ZPP kojom je propisano da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili ako pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili ako su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, da se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

Prema tome, naznačena vrijednost predmeta spora od 200.000,00 kuna se dijeli na dva dijela pa vrijednost predmeta spora svakog zahtjeva iznosi 100.000,00 kuna. Tako utvrđena vrijednost predmeta spora ujedno odgovara vrijednosti predmeta spora revizijom pobijanog dijela presude u odnosu na svaki od navedenih zahtjeva.

Budući da vrijednost predmeta revizijom pobijanog dijela presude u odnosu na svaki od istaknutih zahtjeva ne prelazi iznosi od 100.000,00 kuna, revizija u ovom parničnom predmetu nije dopuštena.

Zbog toga, na temelju čl. 392. st. 1. ZPP, odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

Tuženicima nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP, II. izreke).

U Zagrebu, 17. svibnja 2012.

Sutkinja:

Renata Šantek, v.r.